Radnici u javnim ustanovama sve više idu na lažna bolovanja zbog stresa na poslu, odmora, krečenja kuće...
Dok je širom BiH povećan broj uposlenika općina, ministarstava, zdravstvenih ili obrazovnih ustanova koji odlaze na bolovanja duža od 40 dana, oni radnici koji su zaposleni kod privatnika odlaze bolesni na posao uglavnom zbog straha od gubitka posla.
Finansijske štete
Saznajemo da od 430.000 osiguranika Zavoda za zdravstveno osiguranje Kantona Sarajevo, svaki mjesec oko 1.700 radnika otvori bolovanje, od čega ih od 30 do 40 posto ostaju na bolovanju duže od 42 dana. Doktor Fikret Junuz iz ovog Zavoda otkriva nam da se po osnovu refundacije sredstava za bolovanja godišnje iz kase Zavoda KS izdvaja oko šest miliona maraka.
"Naši kontrolori su proteklih osam mjeseci intenzivno pregledali oko 3.000 bolovanja i ustanovili smo kako je oko 15 posto bolovanja u KS nepravilno otvoreno i vođeno. Najveći problem je što pacijenti ne poznaju svoja opća prava i obaveze, dok ljekari koji nemaju pravo otvarati i voditi bolovanje to rade. Većina osiguranika nema izabranog doktora jer se liječe u ustanovama koje ne rade u skladu s važećim zakonom. Pacijenti zaobiđu izabranog doktora i odu kod specijaliste da im otvori bolovanje. Sve se to zbog raznih dijagnoza i nalaza proteže mjesecima i onda kada pacijent treba dostaviti poslodavcu doznake, vrati se kod izabranog doktora koji i ne zna da je ovaj otvorio bolovanje. Tada nastaju problemi", priča nam Junuz.
On nam je potvrdio kako pravo na bolovanje najviše zloupotrebljavaju uposlenici javnog sektora.
"Uzimaju bolovanje zbog problema na poslu, smjena direktora i šefova, razmještanja s jedne pozicije na drugu... Nezadovoljni su poslom i odnosom s poslodavcima te na osnovu tih tegoba odsustvuju s posla po 30, 40 dana, a ponekad i po nekoliko mjeseci. Ukoliko imaju neke dodatne aktivnosti na poslu, a uz to još i neku hroničnu bolest, koristeći pravo na zdravstvenu zaštitu unaprijed planiraju ljetovanja, zimovanja, krečenje kuće...", istaknuo je Junuz.
Pacijenti simuliraju bolesti
Porodični ljekari bolovanje mogu propisati najduže šest sedmica, a poslije toga pacijent uz odobrenje ljekarske komisije može produžiti bolovanje do šest mjeseci maksimalno.
Međutim, najveći problem bolovanja koja otvaraju ljekari porodične medicine su dugotrajna dijagnosticiranja. Pojedini pacijenti na neke preglede čekaju i po mjesec dana zbog čega je, kako kaže ljekar porodične medicine Doma zdravlja Zenica Lejla Bašić, teško procijeniti da li neko simulira određeno oboljenje.
"Bolovanja su veliki problem primarne zdravstvene zaštite. Upravo zbog toga pojedini poslodavci zahtijevaju pregled secijaliste medicine kako bi utvrdili da li postoji osnov da se neko bolovanje produži. Pacijentima su lako dostupne informacije o raznim bolestima, pa oni vrlo lako simuliraju simptome nekih oboljenja i na taj način odu na bolovanje. Žale se na bolove u stomaku, leđima, glavobolje, povraćanje ili dijareju, a sve su to su to simptomi kroz koje je jako teško dijagnostičkim procedurama dokazati neku bolest", pojasnila nam je Bašić.
Slaba kontrola bolovanja
Dok sarajevski Zavod ima četiri kontrolora, brojni drugi kantonalni zavodi za zdravstveno osiguranje nemaju kontrolore koji nadziru eventualne nepravilnosti pri uzimanju bolovanja kao ni podatke o ukupnom broj zaključenih bolovanja u proteklom periodu.
"Mi ne vodimo nikakvu evidenciju o bolovanjima, njihovom trajanju i slično. Sve se to vodi preko domova zdravlja u našem kantonu. Nama pristižu jedino prigovori na bolovanja koja traju iznad 42 dana, ali i to nije tako često. Prošle godine smo imali dvadesetak prigovora", kazali su nam iz Zavoda zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona.
Svaki četvrti zaposlenik u Tuzlanskom kantonu prošle godine je koristio bolovanje. Od 40.333 bolovanja, koliko je registrovano u ovom kantonu 2016. godine, 11 posto je bilo bolovanja iznad 42 dana.
"Bolovanja u TK najčešće se uzimaju zbog bolesti koštano-mišićnog i cirkulatornog sistema te bolesti vezane za mentalno zdravlje. U našem kantonu prošle godine najviše su koristili bolovanje uposlenici Kliničkog centra u Tuzli, Rudnika mrkog uglja Banovići i MUP-a TK", rekla nam je Maida Mulić, direktorica Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona.
Inače, u svim kantonima bolovanje najviše koriste uposlenici zdravstvenih ustanova.
Bolovanje ne zloupotrebljavaju samo osiguranici, već i poslodavci. Kako saznajemo, za pacijente kojima se nakon bolovanja procijeniti druga kategorija invalidnosti, poslodavci često nemaju adekvatno radno mjesto na koje bi ga vratili na posao. Zbog toga ih oni, kaže Junuz, guraju dalje prema sistemu zdravstvene zaštite kako bi iskoristili pravo na refundaciju sredstava od zavoda za zdravstveno osiguranje.
Prema podacima iz zavoda zdravstvenog osiguranja, BIH ima sve više bolesnog radničkog kadra, zbog čega se u našoj zemlji svake godine za bolovanja izdvaja 20, 30 i više miliona maraka.
