On je naveo da se o Haškom tribunalu i njegovim uspjesima na različite načine govori.
"Govorim o reakcijama, posebice na prostoru bivše Jugoslavije, odnosno u BiH, jer se o Haškom tribunalu govori iz perspektive vlastitih ideologija, posebice nacionalnih, ali i drugih ideologija koje su prisutne u BiH", kazao je Kozlić.
Smatra da je Haški tribunal ispunio svoju ulogu i "ovaj model nadnacionalnog, pravnog prosuđivanja i presuđivanja bit će, sasvim sigurno, prisutan na prostoru naše planete i u narednim desetljećima“.
Doc.dr. Enis Omerović s Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici osvrnuo se na rad i djelovanje Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju od njegovog osnivanja 1993. godine, zaključno s krajem ove godine.
Po njegovim riječima, Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju će formalno zatvoriti svoja vrata, međutim suštinski njegov rad nastavlja međunarodni rezidualni mehanizam za međunarodne krivične tribunale, ogranak u Den Hagu.
"Završit će sve ono gdje je Haški tribunal stao i završit će sve sudske postupke koji su započeti, a nisu završeni na ovome Haškome tribunalu", naveo je Omerović.
Podsjetio je da je zvanično zatvaranje Krivičnoga tribunala u Hagu zakazano za 21. decembra, te da "njega ne trebamo idealizirati“.
"To je jedan ad hoc, jedan privremeni međunarodni ili pomoćni sudski organ Ujedinjenih nacija koji je imao određenu zadaću. Sudio je, ne prema apstraktnome pravu i pravnim normama, već je sudio po važećim, u to vrijeme, međunarodno-pravnim normama", smatra Omerović.
Kaže da pravo, pogotovo međunarodno pravo, predstavlja izraz jednoga vremena, odnosno međunarodnih odnosa i konstalacije međunarodnih odnosa u određeno vrijeme.
Omerović se osvrnuo i na dostignuća, kao i na određene manjkavosti Haškog tribunala.
Govorio je i o "retrogradnim pojavama i procesima kojima svjedočimo u BiH", a to je negiranje pravosnažno osuđujućih presuda poglavito za međunarodni zločin genocida, minimiziranje, trivijalizacija žrtava i počinjenih zločina, njihovo opravdavanje, zatim osporavanje počinjenih zločina i na poslijetku, kako je istakao, dolazimo do retraumatizacije žrtava.
"Jer kad god imamo na sceni javno institucionalno negiranje najtežih međunarodnih zločina, paralelno se dešava proces da su žrtve najtežih međunarodnih krivičnih djela u sjeni", zaključio je Omerović.
