Ratni veterani na komemoraciji ubijenoj djeci u Vitezu: Iz bolne prošlosti možemo učiti

Za smrt osmero djece iz Viteza koja su 10. juna 1993. poginula u eksploziji granate ispaljene sa položaja ARBiH ni nakon 29 godina niko nije odgovarao.

Najmlađa žrtva je bila devetogodišnja djevojčica Augustina Grebenar, čiji je dvanaestogodišnji brat Velimir također poginuo. Među žrtvama su i Milan (12) i Sanja Garić (18), također brat i sestra, kao i petnaestogodišnjaci Dragan Ramljak, Draženko Čečura i Sanja Križanović, te desetogodišnji Boris Antičević. Na licu mjesta je poginulo petero djece, troje je preminulo u bolnici, a šestero je ranjeno.

Svake godine 10. juna na igralištu na kojem su stradala djeca, a gdje sada stoje klupa, koš i spomenik “Osmica” okupljaju se porodice, komšije i prijatelji, kako bi na tom mjestu položili cvijeće, upalili svijeće i molitvom se sjetili svojih nevino ubijenih. Kao i ranijih godina i ove godine misu je predvodio fra Velimir Bavrka koji je, uz riječi utjehe za porodice nastradalih govorio i o potrebi praštanja, suživota i pomirenja.

Ove godine su, na poziv organizatora, članova porodica stradale djece, komemoraciji prisustvovali i ratni veterani i mirovni aktivisti iz regiona. Bivši pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Hrvatske vojske (HV), Vojske Republike Srpske (VRS) i Vojske Jugoslavije (VJ), zajedno sa grupom mirovnih aktivista/kinja iz Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd, položili su vijenac i odali počast stradaloj djeci.

"Nama je ovo treći put zaredom da dolazimo odati počast ubijenoj djeci u Vitezu. Prethodne dvije godine dolazili smo sa manjom grupom kolega, prijatelja i saradnika, a ove godine smo tu sa jednom većom grupom u kojoj su i ratni veterani. Kao i na toliko drugih mjesta, uvijek je bolno kada se okupimo da se sjetimo stradalih, a posebno je bolno kada se radi o djeci. Znamo da porodice traže pravdu, mi ih svakako podupiremo u tome kako bi se konačno utvrdile sve okolnosti i eventualno imena onih koji su odgovorni. Naša moć nije prevelika, ali danas smo tu, kao i prethodnih godina, kao i na svim mjestima na koja odlazimo, da porodicama izrazimo saučešće, budemo im podrška na ovaj tužni dan, da pošaljemo poruku našem društvu da se zajednički možemo sjećati svih stradanja, da iz bolne prošlosti možemo učiti i zajednički graditi bolju budućnost za nas i one koji dolaze nakon nas", kazala je Davorka Turk, članica tima Centra za nenasilnu akciju.

Obilježavanje godišnjice porodice ubijene djece svake godine organizuju bez zvaničnog prisustva ili podrške političara i predstavnika udruženja proisteklih iz proteklog rata, jer, kako kažu, ne dozvoljavaju nikakvo manipulisanje ili političku zloupotrebu žrtava. Svi dobronamjerni ljudi su, naravno, dobrodošli, da se zajedno sa članovima porodica, prijateljima i komšijama, u molitvi, sjete nevino ubijenih.