Razbijanje mita: Koga bi izabrali za strateškog partnera oni koji su protiv NATO integracija?
"Ovaj odgovor, koji se temelji na našim dojmovima stvorenim političkom bukom vladara tog bosanskohercegovačkog entiteta, je netačan. Ta politička buka nas sprječava da tražimo podatke i da na temelju njih formiramo svoje mišljenje", navodi dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Sead Turčalo.
Nedavno istraživanje bosanskohercegovačkog think-tanka Atlantska inicijativa, objavljeno u februaru 2024. godine, pokazuje da 39,7 posto onih koji su protiv članstva Bosne i Hercegovine u NATO savezu, ipak bira NATO kao strateškog partnera kada su im alternative Rusija i Kina.
Ovo istraživanje pokazuje grešku domaćih i međunarodnih političkih aktera koji su prihvatili mišljenje da su NATO integracije toksične za eurointegracijski put Bosne i Hercegovine i za unutrašnju politiku uopće.
"Prihvatanje ovog narativa nije iznenađujuće, jer mnoge važne političke odluke o državi i društvu često se donose na temelju impresija, a ne na temelju istraživačkih rezultata i stvarnih stavova javnosti", navodi Turčalo.
Istraživanje također razotkriva dodatni nedostatak shvatanja strateškog odnosa između EU i NATO integracija kod domaćih aktera te dubinu greške u prihvatanju narativa o toksičnom utjecaju NATO puta za EU integracije države. Rezultati pokazuju da, iako većina u entitetu Republika Srpska ne podržava NATO integracije, najzastupljeniji percepirani benefit članstva u Savezu, sa 20,6 posto, jeste približavanje Bosne i Hercegovine ulasku u Evropsku uniju. Slijede investicije, sa 16 posto, i regionalna sigurnost, sa 11,8 posto.
Ovo pokazuje da znatan procenat građana u Republici Srpskoj jeste svjestan povezanosti ovih dviju integracijskih procesa i potencijala NATO članstva u jačanju kretanja Bosne i Hercegovine ka EU. Toga bi trebale biti svjesne i bosanskohercegovačke političke vlasti, navodi Turčalo.
Kako on objašnjava, ova dva procesa nisu samo povezana, nego su duboko isprepletena, iako će razni akteri, uključujući predstavnike međunarodne zajednice, često tvrditi drugačije. Isprepletenost ovih dvaju integracijskih procesa potvrđuje i njihova historija. Nijedna država članica EU, osim Španije i onih država koje imaju historiju neutralnosti ili nametnute neutralnosti, nije postala članicom Unije a da se prethodno nije priključila NATO-u. Ovaj izuzetak Španije, koja je pristupila tadašnjoj Evropskoj zajednici prije NATO-a, odražava specifične historijske i geopolitičke okolnosti koje se ne mogu direktno usporediti s Bosnom i Hercegovinom.
"Ne može se, niti smije, zanemariti ni geopolitički zemljotres koji kontinuirano potresa evropski kontinent od početka ruske agresije na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Taj 'zemljotres' je centar geopolitičke gravitacije pomaknuo prema jugoistoku i sjeveru Europe. Na sjeveru Europe, Finska i Švedska su se odlučile za potpuni strateški zaokrepostajući članicama NATO-a. Kontinuirano podrhtavanje međunarodne sigurnosne arhitekture u posljednje dvije godine i jačanje linija rascjepa u globalnoj politici signalizira da ne smijemo biti progutani u novonastalim rascjepima, već ih moramo koristiti kako bismo geopolitičke impulse koristili za euroatlantski integracijski proces", kazao je Turčalo.
Geopolitički zemljotres je već nagnao Evropsku uniju da o proširenju razmišlja kao o geopolitičkoj nužnosti, otvarajući nam time put ka zelenom političkom svjetlu od strane Evropskog vijeća za početak pregovora, nakon što implementiramo preporuke Evropske komisije iz oktobra 2022. godine.
Sjevernoatlantski savez je, također, višekratno jasno iskazao da izazov za Bosnu i Hercegovinu dolazi iz strateškog pravca koji je prepoznat kao ključan i u principu pristupa sigurnosti od 360 stepeni, utvršenom u Strateškom konceptu iz 2022. godine - to je istok, odnosno Rusija.
Bosna i Hercegovina, uprkos svim unutrašnjopolitičkim ograničenjima, mora nastojati iskoristiti taj geopolitički prozor mogućnosti koji joj je otvoren, ali bi već naredne godine mogao početi polako da se zatvara.
"Trebamo biti svjesni, iako se na prvi pogled može činiti drugačije, da je naša pozicija u NATO integracijskom procesu još povoljnija nego u procesu integracija u EU. Da bismo lakše shvatili poziciju Bosne i Hercegovine u procesu NATO integracija, usporedit ću je s našom pozicijom u procesu EU integracija. Bosna i Hercegovina se, 2010. godine, nakon NATO samita u Talinu, nalazila na mjestu na kojem se danas naša država nalazi u procesu EU integracija. Tada smo dobili preporuku za podnošenje Godišnjeg nacionalnog plana (ANP) i aktiviranje Akcijskog plana za članstvo (MAP) nakon što registrujemo perspektivnu vojnu imovinu na državu BiH, što je bio talinski uvjet", istaknuo je.
Godišnji nacionalni plan, ili ANP, najbliži je ekvivalent Nacionalnom programu za usvajanje acquis communautaire, koji, između ostalih preporuka Evropske komisije iz oktobra 2022. godine, mora da usvoji prije nego što Evropsko vijeće usvoji usaglašeni pregovarački okvir sa BiH.
Osam godina nakon talinskog uvjeta, NATO je odlučio da popusti i pozvao je BiH da podnese ANP bez da je sva perspektivna vojna imovina bila registrovana na državu. Vidimo da NATO nije jedini koji je mijenjao svoje kriterije ili ih snižavao kako bi BiH nastavila integracijski proces. U 2019. godini, Bosna i Hercegovina je predala prvi ANP, koji je kompromisno naslovljen kao Program reformi. Suštinski, bio je to Godišnji nacionalni plan, čime je aktiviran Akcijski plan za članstvo.
"Ako bismo ovo pojašnjavali eurounijskim rječnikom, Bosna i Hercegovina je predajom Programa reformi za 2019-2020, 2021. i 2022. godinu već počela raditi na reformskim klasterima, dok će u EU integracijama taj rad početi otvaranjem prvog pregovaračkog klastera", rekao je.
Razlika je u tome što sa NATO savezom nema formalnih pregovora kao što je slučaj sa EU. Stoga je BiH barem jedan korak ispred u NATO integracijskom procesu u odnosu na EU integracije. Gledano kroz prizmu političkih odluka, NATO je donio sve relevantne političke odluke vezane za članstvo BiH u Savezu, osim te posljednje, poziva u članstvo.
