"Jučer je bio dan Arefata, u kome je vrhunac obreda hadža. Danas je dan žrtve, Kurban bajram. U našoj modernoj povijesti ovaj bajram će ostati upamćen po tome što vjernici iz svih dijelova svijeta nisu mogli obići časna mjesta u Meki i Medini. Svijet se suočava s velikom kušnjom i izazovom. Virus je poharao mnoga društva i mnoge porodice. Mnogo je onih koji su izgubili svoje najmilije. Mnogo je bolesnih. No, i ovu kušnju možemo savladati kao i one prije: snažnim pouzdanjem u Boga, jakom voljom, discipliniranošću, upornošću i borbom protiv nje.
[RELATED][/RELATED]
Arefat je mjesto susreta Adema i Have, mjesto novog otkrivanja ljudske prirode i novog upoznavanja. Dan Arefata je dan početaka ljudske zajednice, dan bračnih odnosa, dan ljudskog roda u kome su naši praroditelji spoznali koliko su važni jedno drugom i koliko su potrebni jedno drugome. Njihov ponovni susret na Arefatu, nakon izgnanstva iz dženeta i dugog lutanja, jeste dan spoznaje i priznanja greške koju su počinili. Od toga dana to priznanje greške i kajanje zbog nje su dva najvažnija svojstva naše ljudskosti. Susret na Arefatu je unio novu vrijednost u naše živote, vjeru i nadu po kojoj je moguće nadići grešku i pad i živjeti pokajničkim životom.
Hadž i kurban nas iznova podsjećaju na temelje naših života, na ono što je bilo na početku, ono što je sada i što će nam se desiti na kraju našeg ljudskog putovanja. Oni nas podsjećaju na ljudski pad i kajanje, na nadu i podizanje, na svijest o povratku sebi, na dobro i zlo koje vreba, na ono što je pravo među nama i ono što je krivo, na ono u čemu su naša nesreća i propast.
Ibrahim, a.s., nam je kurbanom u liku svog sina Ismaila pokazao važnu duhovnu stanicu na kojoj treba da se zadrži svako od nas, svaki muškarac i svaka žena. Uvijek i iznova treba da preispitujemo svoj nijet prije nego što se odlučimo na čin. Ništa se ne upliće u naše živote kao naš nijet i žrtva koju podnosimo: za njih je vezana naša sudbina. Allahu nisu potrebni ni meso ni krv kurbana, kaže se u Kur'anu; On gleda u naš nijet, našu bogobojaznost. Ibrahim, a.s., poučio nas je da služiti Bogu mogu samo oni koji očiste svoju namjeru, svoj nijet: to su oni koji su spremni doživjeti vjeru i živjeti njene vrijednosti. To su oni koji su odlučili ispuniti zavjet na koji su se obavezali.
I mi danas, kao i Ibrahim, a.s., u svoje vrijeme, stojimo pred našim izazovima i kušnjama, dunjalučkim željama i zavjetima, ne samo vjerskim, već i moralnim i profesionalnim. Ibrahim, a.s., nas je podučio da čovjek treba da služi onome u što se zakleo Svako od nas bi trebalo da ostane predan onome što jeste: učitelj vjere vjeri, roditelj porodici, političar politici, državnik državi, ljekar medicini, majstor svom zanatu, a umjetnik umjetnosti", rekao je između ostalog Kavazović, a cijelu hutbu možete pročitati ovdje.
