Remzija ef. Pitić o hadžu: Mi na Arefatu imamo neku vrstu pripreme za polaganje računa
"Ako Bog da, da to obavimo, ja i moja supruga, idemo kao i svaki naš drugi hadžija na potpuno identičan način, bez ikakvih muftijskih privilegija i službenih obaveza. Ja sam spreman za ovo već duže vremena, nekih desetak godina ali je bilo drugih prilika, kad sam kao gost Ministarstva informiranja Saudijske Arabije išao 2005. godine, a 2009. godine za majku rahmetli, kao bedel. Sada putujemo nas dvoje kao obični mali Bošnjaci, hadžije koji su svojim novcima to uplatili i učinit će sve da to obave na najbolji mogući način", ističe za Klix.ba muftija Pitić.
Kada je saznao da će ove godine na hadž putovati i Šaćir Buljubašić sa suprugom, čovjek koji je najvećim dijelom finansirao gradnju džamije u Zebinoj šumi, muftija je odlučio da upravo u ovoj džamiji prouče ikrar dovu i prirede ispraćaj.
"I pri tome ne mislim da je Kajserija manje važna, ali je meni Zebina šuma više važna i svaka Zebina šuma oko nas, gdje rjeđe imamo priliku da se okupimo u divnom ambijentu, punom duhovnosti, i obavimo susrete sa našim ljudima. Ja imam potrebu da to tako radim i hvala Bogu dragom da nam je dao tu mogućnost i zaista je bilo posebno.Valja nam vraćati tim našim ćoškovima, našim malim bosanskim predjelima neki sadržaj, neku duhovnost. Jer svuda gdje odemo da proučimo dovu to ostavlja neki trag, to čini taj prostor malo drugačijim nego kad te dove nema. Hvala Bogu imamo se gdje okupiti, imamo džamiju i ljude kojima je drago kad dođemo. Ja sam provjeravao i oni ne pamte koliko je prošlo od zadnje ikrar dove na ovom području. Nekad je neki Alija išao na hadž, po svoj prilici prije Drugog svjetskog rata ali dova mu je bila u Ustikolini. I kad prvi put negdje nešto uradite, to je mnogo snažnije nego tamo gdje se to podrazumijeva", objašnjava efendija Pitić.
Doživjeti hadž
Ove godine sa područja goraždanskog muftijstva na hadž putuje najveći broj hadžija do sada, njih 28, zbog čega su u muftijstvu veoma zadovoljni, a muftija naglašava da je peta islamska dužnost obaveza svakog vjernika koji je zdrav i punoljetan i ima novaca da plati to putovanje, a da istovremeno osigura porodicu dok on boravi na hadžu.
"Mi to stalno ističemo i ponavljat ćemo opet - nema nikakvog odgađanja, jer onaj ko bude odgađao bit će odgovaran ako mu se desi pa ne obavi hadž nikako u svom životu ili ga ne daj Bože zadesi smrt prije nego bude u prilici. I zato ko god može i kad god može, bez čekanja i odlaganja treba obaviti to časno putovanje i otići, zamoliti gospodara da nam oprosti naše grijehe, naše propuste i naše slabosti i da nas osnaži sve zajedno, da nas ojača, jer hadž je prilika da se vratimo kući bez grijeha, kao onog dana kad nas je majka donijela na svijet", kaže ef. Pitić.
On podsjeća da je samo jedno hodočašće zbog kojeg, kako poslanik Muhamed a.s. kaže, vrijedi zatezati "kolane" pojašnjavajući da su kolani onaj dio koji se stavlja ispod sedla konja ili neke druge životinje uz čiju pomoć se odvijalo putovanje nekad.
Allahovi gosti
"Postoji džamija Al-Aksa na brdu hrama u Jerusalemu, postoji Poslanikova džamija u Medini i naravno haremi šerif, Božija kuća u Mekki. To su tri hrama, tri mesdžida za koje poslanik kaže da su jedini zbog kojih vrijedi zatezati "kolane", u prenesenom smislu, to znači organizirati se da se obavi to putovanje. Danas mi putujemo puno lakše i jednostavnije ali i dalje ostaju ta tri mesdžida koja su jedina zbog kojih to vrijedi raditi. Nažalost, zbog cionističke politike na Bliskom istoku i zbog otetosti mesdžida Al-Aksa i nemogućnosti pristupa već čitavo jedno stoljeće Muslimani nisu u poziciji da odu i prilikom obavljanja hadža posjete i tu Božiju kuću. Naše hadžije su ranije, kad se išlo kopnenim putem, obavezno išli u Jerusalem pa se onda zavisno od organizacije i vrste hadža koja se obavljala išlo u Mekku i Medinu jednu prije, jednu kasnije ali svakako sva tri hrama su bila obuhvaćena putovanjem", ističe Pitić.
Iako je dva puta boravio u Mekki, Remzija ef. Pitić kaže da je taj osjećaj teško opisati.
"Hadž pripada onim dionicama naših života koje treba doživjeti. Većina naših hadžija kad se vrate bivaju potpuno zbunjeni na način da to nije nikakvo turističko putovanje gdje ste vi primijetili neka arhitektonska čuda koja su ljudi uradili. Naravno bit će onih koji će primijetiti taj neki kraljev sat, na ne znam kojem nebeskom svodu, neki će primijetiti kako je urađen harem ili prilazi, kako je metro... Ali ta vrijednost iznutra se teško da opisati i nju zaista treba doživjeti. Ako postoji neki najlakši način da se opiše šta je hadž u svojoj duhovnoj punini, u bogatstvu koje ima, jer to je obred koji vuče svoje korijene od Ibrahima a.s. i neprekidno se odvija do dana današnjeg, sa nekim devijantnim formama koje su ljudima inače bliske jer ljudi vole da pokvare i ono najljepše što ima, pa tako i hadž, boravak na hadžu znači biti gost gospodara svjetova. Sve hadžije koje odlaze da obave hadž su Allahovi gosti. Biti Alllahov gost je privilegija, ali i obaveza", podsjeća muftija Pitić.
Dok obavljaju obrede hadža ljudi su u potpunosti posvećeni tome i nastoje ih obaviti na najbolji mogući način.
"Dok smo u ihramima u kojima ne smijete muhu dohvatiti niti iščupati travku, ne smijete apsolutno ništa uraditi što bi na bilo koji način i nanijelo bilo kakvu štetu prirodi oko vas, a kamoli ljudima. Nas tradicija uči da nema nikakvog praznog govora, da nema besposličarenja, da su ljudi u cijelosti posvećeni obredima hadža. A Muhamed a.s nas uči da boravak na Arefatu, taj dan uoči Bajrama, deveti dan mjeseca zu-l-hidžeta, dan Arefata (arefe na arapskom znači spoznaja), stajanje na Arefatu nije stajanje samo po sebi već prilika, mogućnost da se spozna mnogo toga što možda u drugim uvjetima nismo bili u prilici da spoznamo. Kao npr. neka kosmička energija koju Bog dragi daje, ulazi u čovjekovu dušu, u njegovo tijelo, u njegom um i razum i ta kosmička energija je najveće bogatstvo koje hadžija ima sa sobom. Zato se vjerovatno muškarcima zabranjuje da pokrivaju glavu dok su u ihramima, bez obzira koliko je vruće, sparina ili neki drugi uvjeti", ističe goraždanski muftija.
On podsjeća da je Arefat mogućnost da se spozna da je Bog gospodar svega i da on upravlja upravlja svime.
Govor ljudskih lica u molitvi
"I da smo mi svi mali ljudi koji su na nekoj prolaznoj stanici gdje se stalno pitaju hoće li stići na svoj sljedeći autobus koji će ih odvesti na neku drugu destinaciju, na koju trebaju stići ili će propustiti. Autobus, kao prilika dunjalučka koja se ljudima stalno ukazuje, stalno im se daje da urade dobro ili da urade loše. Ihrami ili naša bijela odjeća koju ćemo imati na Arefatu to je uslovno kazano, pretpremijera sudnjega dana u kojoj smo svi u prilici da vidimo ljude potpuno identično. Tu ne postoji nikakav bogataš, nikakav muftija, nikakav načelnik ili gradonačelnik, nikakav premijer, ministar, urednik, ovaj onaj, niko. Postoje samo bijeli ihrami koji su na ljudskim tijelima tu samo zato da zaštite naša stidna mjesta i ništa više. Tako ćemo svi biti okupljeni kad budemo polagali račune pred gospodarom svjetova", ističe Pitić.
Dok je boravio u Mekki 2009. godine efendija Pitić je, ističe, imao mnogo vremena da se posveti ljudima koji su došli na hadž iz cijelog svijeta.
"Da se popnem na neki brežuljak i, što bi rekao rahmetli Nedžad Ibrišimović, slušam govor ljudskih lica. To je neizmjerno veliko bogatstvo koliko čovjek može naučiti samo iz te male ljudske potrebe da vidi svu tu šarolikost i jednostavnost ljudi koji su došli da obave hadž, svu njihovu različitost, fizičku, mentalnu, kulturološku... I sva ta različitost koja postoji sliva se u jedno "Odazivamo ti se Bože". To je ono što hadž čini velikim i zato ga je najbolje proživjeti i kad se vratite fino ga odšutjeti, pohraniti ga su svojoj duši, da ničim ovosvjetskim ili nekom našem pameću ne okrnjimo tu ljepotu svetoga vremena i prostora, bivanja gostom Allahovim, na njegovim mjestima koje je on učinio svetim. Jer Kaba nije nikakva arhitektonska građevina koju je radilo stotine arhitekata, dizajnera i projektanata. Kabu može ozidati svaki prosječni čovjek iz Goražda, sa našeg muftijstva. Ona nije nikakva specifična građevina po bilo čemu osim po jednoj stvari,po tome što je nju Allah učinio svojom kućom i učinio je takvom da ljudska srca čeznu za njom. To je božije određenje, da svako onaj ko dođe i vidi jednom Kabu, čim prije poželi da dođe opet. A kad bi pitali svakog od tih ljudi, šta je Kaba većina vam ne bi znala kazati ništa. Vidi on neki crni pokrivač kojim je ona prekrivena, stope Ibrahimove i sve to jeste ali kad bi vam trebao opisati teško da bi znao kazati nekoliko suvislih rečenica o tome. Kao i Arefat uostalom, to je jedna visoravan kao naše možda polje na Igmanu, samo sa manje zelenila. Ali Arefat je to što je Bog od njega učinio da bude samo jedan dan u godini, dan uoči Kurban bajrama. Tako će biti i taj Sudnji dan, samo jedan dan u godini, kako god da se bude odvijao taj dan. Mi na Arefatu imamo neku vrstu pripreme za polaganje računa koje neće biti lako", kaže muftija Pitić.
