Romi u doba pandemije: Ne moraju držati distancu jer ih društvo odavno drži u izolaciji
O tome zašto među romskom zajednicom nije bilo mnogo slučajeva koronavirusa, ili bar zvanično potvrđenih bavio se Romski portal Udar. Oni objašnjavaju da je ključni razlog nepostojanje kontakta između pripadnika Romske nacionalne manjine i ostalih građana BiH.
Urednik portala Dalibor Tanić piše kako "Romi nisu morali držati fizičku distancu u svojim zajednicama jer ih društvo odavno drži u nekoj vrsti izolacije".
Romske zajednice jesu imale velike šanse za širenje zaraze zbog neuslovnosti, nedostatka pitke vode i nemogućnosti održavanja higijene. Pored toga teško su pogođeni i zbog nemanja stalnih finansijskih primanja.
No, opasnost od zaraze koronavirusom pretežno je vrebala na javnim mjestima poput pijaca, marketa, domova zdravlja, na poslovima i slično. Zbog toga su mnogi imali velike šanse da se zaraze, no Romi nisu upravo zbog toga što na takva mjesta pretežno nisu išli ni prije pandemije, a ni tokom.
Mjere poput socijalne distance, nošenja maske i redovnog pranja ruku su bile prva linija odbrane od koronavirusa, no Tanić piše da je to za većinu Roma luksuz.
Sociološki je fenomen to što nije bilo, bar ne potvrđenih slučajeva koronavirusa u romskoj zajednici, a činjenica je da su romske zajednice zatvorene, otuđene, daleko od urbanih delova u kojima su bila potencijalna žarišta.
Sem romskih aktivista i aktivistkinja koji su u prethodnom periodu dijelili humanitarnu pomoć, u romskim zajednicama je rijetko ko zalazio. Čak su se i oni manje kretali, što zbog zabrane kretanja, što zbog potpune devalvacije cijena sekundarnih sirovina koje su za mnoge bile jedini izvor finansija. Djeca su prestala ići u školu i tako otklonila i posljednju nit koja ih je mogla vezati sa „spoljnim svijetom“.
Nekako se čini da je upravo potpuna izolovanost romskih zajednica, neočekivano, bila jedini saveznik u zaštiti od korona virusa.
