"Rukotvorine" iz Konjica: Porodica Nikšić cijelo stoljeće bavi se rezbarenjem drveta
U vrijeme kada smo svjedoci da zanati jedan po jedan polako izumiru, zanatlije iz Konjica, osim što su doprinijeli tome da drvorezbarski zanat i dalje živi, proizvode različite vrste modernog namještaja sa tradicionalnim elementima rezbarstva, piše Anadolija.
Firma iz Konjica stoljetnim upornim radom postala je prepoznatljiv bh. brend, koji je tradicionalni drvorezbarski zanat integrisao u moderni dizajn. Direktor "Rukotvorina" Adem Nikšić četvrta je generacija porodice Nikšić koja se bavi ovim zanatom. On kaže kako njegova porodica i danas posjeduje dokument, odnosno rješenje za rad iz 1927. godine.
Prema riječima Nikšića, "Ruktovorine" su među firmama koje su uspjele očuvati i nastaviti tradicionalni zanat koji je u Konjicu bio jako rasprotranjen i prije Drugog svjetskog rata, kada se u ovom gradu više od 30 familija bavilo drvorezbarstvom.
"I moj djed, a i pradjed su se bavili ovim zanatom. Mi danas imamo i predmete od djeda koji su pod zaštitom države kao kulturno-historijsko naslijeđe kao nematerijalno dobro", priča Nikšić, pokazujući pritom na zidu fotografiju svog djeda sa sajma u Beogradu iz 1936. godine.
Kandidati za UNESCO-ovu listu
Koliko su zanatlije iz Konjica uspješne pokazuje i činjenica da je ovaj zanat nominovan za svjetsku listu UNESCO-a kao nematerijalna baština.
Kazavši kako u BiH još uvijek nema niti jedan spomenik nematerijalne baštine pod zaštitom UNESCO-a, Nikšić je dodaje da je prije par godina u BiH stigla grupa eksperata iz UNESCO-a koji su napravili tentativnu listu i na prvo mjesto, kao potencijalni spomenik, stavili upravo konjičko drvorezbarstvo.
"Razlog tome je što smo mi krenuli sa moderno dizajniranim proizvodima u koje ugrađujemo i te tradicionalne elemente rezbarije. I njima je jako bitno i da je zanat održiv kroz vrijeme. Mislim da se konjično drvorezbarstvo održalo iz kroz vrijeme komunizma, kada je privatni biznis bio u stagnaciji", kazao je Nikšić, dodavši da se danas u Konjicu ovim zanatom bave porodice Nikšić i Mulić.
Ipak, uspješni zanatlija kaže da je u Bosni za uspjeh potrebno voljeti posao i raditi ga s ljubavlju.
"Ja sam odrastao uz oca u toj radionici koja je bila u našoj kući. Moj brat i ja smo upravo uz oca učili zanat i obzirom da u svijetu zanati polako izumiru, mi smo u tome vidjeli neku našu šansu. Osmislili smo moderniji dizajn i nazvali smo ga 'Manulution', odnosno revolucija u ručnom radu. Dakle, da u moderne proizvode ugrađujemo detalje ručnog rada, jer u tom smo dosta stručniji, a nemamo neke konkurencije tako da nam je to olakšalo put", rekao je Nikšić.
Firma "Rukotvorine" danas upošljava oko 20 radnika i proizvodi tradicionalni bosanski namještaj, suvenire i dekorativni namještaj te se bavi i restauracijom interijera džamija i bosanskih kuća.
"Rukotvorine" sarađuju i sa profesorima sa Akademije likovnih umjetnosti iz Sarajeva Salihom Teskeredžićem i Jasnom Mujkić, a nakon učešća na jednom od najprestižnijh sajmova u Kelnu u Njemačkoj, firma je dobila prvu nagradu za inovativni dizajn. Ova firma također sarađuje sa vodećim dizajnerima iz Švedske, poput Monike Foster.
Učešće na sajmovina diljem svijeta
Proizvodi "Rukotvorina" su izlagani na sajmovima širom svijeta, dva puta zaredom je izlagala na prestižnom sajmu za dizajnirani namještaj u New Yorku za koje je potrebna posebna aplikacija. Proizvodi su pored SAD-a dospjeli i do niza evropskih zemalja, Bliskog istoka, azijskih zemalja poput Kine i Japana te afričkih zemalja.
Nikšić je kazao kako je cilj ove firma svakako očuvanje zanata te njegovo širenje.
"Naš cilj je i promocija samog bh. namještaja kao brenda, puno firmi radi na dizajnu nekih kupaca i uopšte se ne zna da se taj proizvod radi u Bosni. Uvijek je skriven. Ljudi ne vjeruju da se u BiH može napraviti dobar namještaj. Znamo da je naš put malo teži, ali mi idemo sa bosanskim brendom. Jako puno salona je moglo prodavati naš namještaj, ali mi nismo htjeli da se prikrije bh. etiketa", zaključio je Nikšić.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
