RVI paraplegičari traže veća primanja: Nekad je teže živjeti nego umrijeti

Predsjednik Saveza RVI paraplegičara Mujo Aganović podsjetio je kako traže veća sredstva za tuđu njegu te da budu priznati kao specifična kategorija unutar najavljenog zakona o boračkim udruženjima.

"Samo tražimo svoje mjesto tamo gdje nam pripada. Sredstva od 1,5 miliona KM na godišnjem nivou za 513 stopostotnih ratnih vojnih invalida ne rješavaju na pravi način sve probleme. U znak kompromisa i s ciljem izbjegavanja izlaska na ulicu nas i naših porodica, a radi očuvanja digniteta države, ipak smo pristali na 1,5 miliona KM. Međutim, nije to ono što smo mi tražili", rekao je Aganović.

On je dalje pojasnio kako osnovica mjesečnih primanja invalida ili invalidnina iznosi 830 KM. Isto toliko iznose i mjesečna primanja za tuđu njegu i pomoć. Međutim, kako naglašava Aganović, to nije dovoljno kategoriji invalida koji ne mogu egzistirati bez tuđe pomoći. Oni traže da im se primanja povećaju za 400 KM.

"Svakom od ovih invalida potrebne su do tri osobe dnevno. Imamo ljude u komatoznim stanjima, bez dva oka, dvije ruke ili noge te ljude s teškim povredama glave i slično. Ovi ljudi su na neki način zarobili svoje porodice i nemaju mogućnost donijeti u porodicu ni fening", istakao je Aganović.

Jedan od najstarijih RVI invalida prve kategorije Adnan Bašić požalio se kako ga najviše boli odsustvo empatije, moralnosti i etičnosti.

"Godinama sami tražimo rješenje za probleme koji nas muče. Mudri ljudi kažu da postoje dvije strašne osude. Jedna osuda je na smrt, a druga na život. Nekad je, vjerujte mi, mnogo teže živjeti nego umrijeti. Uz svakodnevne probleme koje svakoga muče, u ovakvom stanju u kakvom smo zbog rata, pokušavamo se uklopiti u društvo. Ne tražimo mnogo. Neko se o nama mora svakodnevno brinuti i to se ne može ničim platiti, ali pored toga što smo invalidi, imamo životne probleme kao svi drugi ljudi", kazao je Bašić.