S budžeta na budžet: U BiH i državni službenici mogu biti izabrani zvaničnici
Na izborima u BiH se ne mogu kandidirati niti obnašati javnu ili izbornu funkciju samo osobe koje je osudio Međunarodni sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju ili neki drugi sud.
Izborni zakon BiH odredio je da kandidati za javnu izbornu dužnost mogu biti sudije, tužioci, pravobranioci, notari, policajci, državni službenici, generalni revizori, guverner Centralne banke, vojnici, pripadnici OSA-e te osobe koje imaju diplomatski status samo ako prije toga podnesu ostavke na položaj.
To posljedično dovodi do velikog broja kandidata koji imaju ugovore o radu na neodređeno vrijeme u javnim ustanovama, školama, univerzitetima, zdravstvenim ustanovama, odnosno, radna mjesta na koja se mogu vratiti nakon isteka mandata.
Član 19. Zakona o državnoj službi FBiH određuje nespojivosti sa dužnostima državnog službenika na način da:
"Državni službenik, s izuzetkom rukovodećih državnih službenika, može se vratiti na isto ili slično radno mjesto u istom ili drugom organu državne službe najkasnije u roku od mjesec dana od nastupanja sljedećih slučajeva: neuspjeha na izborima, završetka mandata i prestanka funkcije u zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji i u Bosni i Hercegovini".
Naredni stav govori da državni službenik ne može biti član upravnih i drugih odbora političkih stranaka i ne smije slijediti upute političkih stranaka.
Državni službenik može postati savjetnik, a nakon toga dati ostavku od trenutka kada je potvrđena njegova kandidatura za izborni položaj ili od trenutka kada je imenovan na položaj u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti.
Za pojašnjenje zakonskih odredbi koje reguliraju kandidiranje državnih službenika na izborima u BiH, pitali smo Izmira Hadžiavdića, sekretara Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, koji nam je kazao da je dovoljno da državni službenici imaju potpisan sporazum sa rukovodiocem, kako bi se nakon mandata mogli vratiti na svoje ili slično radno mjesto. Pitali smo, kako državni službenik, koji ne smije slijediti upute političkih stranaka, može biti njihov kandidat na izborima.
"U zakonu o državnoj službi piše da se moraju suzdržavati od isticanja svog političkog opredjeljenja. Rukovodeći državni službenici, pomoćnici, sekretari, direktori agencija, direkcija, zavoda, oni kada idu na liste moraju dati ostavku u državnoj službi. Definitivno. Državni službenici od stručnih savjetnika pa naniže, ne moraju dati ostavku, oni mogu napraviti neki sporazum sa organom državne službe da se vrate na isto ili slično mjesto po okončanje mandata", istakao je Hadžiavdić.
Navodi da nije prepreka, to što će službenik otići u neku političku stranku za vrijeme mandata, te da se ne mora kandidirati kao nezavisan kandidat, kao i da je mnogo primjera takvih situacija u BiH, jer u zakonu nema eksplicitne zabrane takvog djelovanja.
"Osim za rukovodeće državne službenike od kojih se traži da daju ostavku. Za druge državne službenike zakon kaže da se moraju suzdržavati od ispoljavanja svojih političkih uvjerenja, ali dok su na dužnosti državnog službenika. Kada odu na liste oni više nisu na dužnosti državnog službenika, njihova prava i dužnosti u tom smislu miruju u državnoj službi, mogu se vratiti na isto ili slično mjesto ako su napravili neki sporazum sa rukovoditeljem organa državne službe", kazao je za Klix.ba sekretar Doma naroda Parlamenta FBiH.
Budući da zakon tu oblast eksplicitno ne uređuje, a ostavke se ne traže, u BiH nije neobično da se za političke funkcije kandidiraju ili takve funkcije obnašaju i univerzitetski profesori ili liječnici.
U odgovoru na Upitnik Evropske komisije, unutar poglavlja 2, 19, 22 i 27 političkih kriterija, o državnoj službi specifično na pitanje 88 "da li postoje mjere zaštite od politizacije državne službe", Agencija za državu službu FBiH istakla je da je princip političke nezavisnosti državne službe jedan od osnovnih principa zagarantiran zakonima o državnim službenicima.
"Državni službenik ne može biti član organa političke stranke i ne smije da slijedi uputstva političkih stranaka", istaknuto je u odgovoru.
Da li je zaista moguće da jedna osoba, osam sati svaki dan bude državni službenik i u potpunosti nezavisna, a poslije toga član ili članica političke partije? Nije nepoznato da su upravo političke stranke te koje urgiraju ili direktno instruiraju rukovoditelje institucija o tome koga na konkursima agencija za državnu službu će odabrati, a rad u javnoj upravi te pozicije državnih službenika, često su najtraženije zanimanje.
Jednom na budžetu, zauvijek na budžetu. Pitanje se samo nameće. Koliko je takva mogućnost rješavanja radno-pravnog statua korektna prema svima onima koji se u neizvjesnosti kandidiraju na izborima, bez mogućeg spasa posla u državnoj službi koji ih čeka bez obzira na izborni rezultat ili kvalitet posla koji obave za vrijeme trajanja mandata?
