Sa strankom teško, bez stranke gotovo nemoguće: Biti nezavisni kandidat na izborima u BiH je krupan zalogaj
Takva praksa se nastavila i na nedavno održanim lokalnim izborima. Za načelničke pozicije u nekoliko opština kandidovali su se nestranački ljudi. To sa sobom nosi velike probleme, prije svega finansijske prirode, što se na kraju debelo osjeti na rezultatima.
Bez obzira na sve to, nekoliko kandidata su se na minulim izborima odlučili krenuti u taj put, ali bez puno uspjeha.
Vjerovatno najpoznatiji takav primjer je Davor Dragičević koji je kao nezavisni kandidat hrabro ušao u trku za gradonačelnika Banje Luke sa Draškom Stanivukovićem, Nikolom Šobotom i Jelenom Trivić. Na kraju je osvojio svega 1.281 glas, odnosno skoro 50.000 glasova manje od pobjednika Stanivukovića. Problem Dragičeviću, pored toga što nije imao iza leđa stranku, vjerovatno je kod birača predstavljala i činjenica da nije imao prethodnog političkog iskustva.
Ništa bolje nije prošao ni nezavisni kandidat Gavro Stjepanović koji se kandidovao za načelnika Ugljevika. On je u konkurenciji još pet političara osvojio svega 40 glasova.
Velika Kladuša je također imala nezavisnog kandidata za načelničku poziciju a to je bila Delila Šahinović. Na kraju je osvojila 148 glasova i također bila posljednja u konkurenciji od pet kandidata.
Daleko bolje od njih prošao je Ramiz Huremagić, kandidat za načelnika Cazina, koji je osvojio čak 36 posto glasova i završio na drugoj poziciji, odmah iza Nermina Ogreševića koji godinama vlada u ovom gradu.
I u Gradišci je nezavisni kandidat Željko Sladojević imao dobar broj glasova, ali ipak nije mogao ni blizu prići SNSD-ovom Zoranu Adžiću.
Ni blizu takvog rezultata nije bio Mile Tadić, kandidat za načelnika Dervente, koji je osvojio svega 517 glasova i bio uvjerljivo posljednji u konkurenciji tri kandidata.
Jedan od rijetkih koji su bili čak i blizu da upišu pobjedu je Nebojša Keleman u trci za načelnika Kneževa. On je dobio 2.409 glasova, a pobjednik Goran Borojević je imao 600 glasova više. Sličnu priču ima i Nebojša Karać iz Ribnika koji je za pobjednikom zaostajao svega nešto više od 100 glasova.
U Istočnom Drvaru Miloš Lukaš je osvojio 35 glasova i bio posljednji, dok je u Petrovcu Branka Branković imala 183 glasa i bila drugoplasirana.
Milanko Tošić je u Loparama osvojio 1.821 glas, ali to ipak nije bilo ni blizu dovoljno da uđe u ravnopravnu borbu sa Radom Savićem iz SDS-a.
U Srebrenici Hamdija Fejzić, kojeg su podržale probosanske stranke, je osvojio tri puta manje glasova od Miloša Vučića iz SNSD-a.
Jako loše je prošao i nezavisni kandidat u Trebinju Ranko Vučinić koji je osvojio svega 167 glasova.
Kada govorimo o Federaciji BiH, situacija je slična. Općina Kalesija imala je čak dva nezavisna kandidata za načelnika - Sadika Osmanovića i Aliju Džafića. Na kraju su zauzeli posljednja dva mjesta sa 224 odnosno 58 glasova.
Zenica je također imala nezavisnog kandidata Hasana Krehu koji je osvojio 523 glasa i zauzeo posljednju poziciju u konkurenciji pet kandidata. Među onima koji su ostvarili zapažen rezultat kao nezavisni kandidati u Federaciji bio je Almedin Aliefendić u Kaknju. On je dobio 3.552 glasa i zauzeo drugu poziciju, ali nije bio ni blizu Mirnesa Bajtarevića iz SDA. Mehemed Vinčević je zamalo pobijedio u Donjem Vakufu, jer je bio u manje od 100 glasova sa Senadom Selimovićem iz SDP-a. Kad je u pitanju Bugojno, nezavisni kandidat Davor Ivoš je bio pretposljednji sa 457 glasova, dok je Sabahudin Kazić u Hadžićima bio treći.
I konačno, dolazimo do kandidata koji je kao nezavisni ostvario načelničku pobjedu na lokalnim izborima. Bio je to Smiljka Radlović koji je dobio izbore u Bosanskom Grahovu sa 517 osvojenih glasova.
Suprotan rezultat od tog upisao je Stipo Đapić, kandidat za načelnika Livna, koji je dobio 244 glasa.
Kad sve saberemo i oduzmemo, možemo reći da je ulazak u načelničku trku kao nezavinsni kandidat jako krupan zalogaj, a posebno ako prethodno niste imali političko iskustvo.
