Razgovor za Klix.ba
38

Saborski zastupnik Bojan Glavašević: Hrvatska se neprimjereno miješala u unutrašnja pitanja BiH

Razgovarao: I. Čavčić
Bojan Glavašević (Foto: Luka Stanzl / PIXSELL)
Bojan Glavašević (Foto: Luka Stanzl / PIXSELL)
Bojan Glavašević, zastupnik u Saboru Republike Hrvatske i sin novinara mučki ubijenog tokom velikosrpske agresije u Vukovaru, izjavio je u razgovoru za Klix.ba da se aktuelno političko rukovodstvo Hrvatske neprimjereno miješalo u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine.

Na proteklim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj zeleno-lijeva koalicija okupljena oko platforme Možemo! osvojila je sedam mandata u Saboru Republike Hrvatske, što predstavlja veliki uspjeh i iznenađenje, ne samo za hrvatsku javnost, nego i za brojne članove tog političkog projekta. Za Bojana Glavaševića se taj izborni uspjeh manifestovao tako što mu je povjeren drugi mandat u Hrvatskom saboru.

Platforma Možemo! prvobitno je planirala osvojiti tri mandata u Saboru Republike Hrvatske da bi nakon izbornih rezultata postalo jasno da ima osvojenih sedam mandata. Kako? Je li presudna bila ideja, program ili ljudi?

Sve je bilo presudno. Možemo! je jedan suvremeni progresivni grassroots pokret, savez građanki i građana različitih pozadina, vještina i znanja, koji žele zajedno mijenjati društvo na bolje. U okoštalom političkom ekosustavu u kojem dominiraju velike stranke, poželjno je da su građani pasivni, jer tako stranačke elite mogu nesmetano odlučivati o sudbini društva. Koalicija okupljena oko Možemo! na ove je izbore izašla s idejom promjene tog i takvog ekosustava, s idejom aktivnih, empatičnih građana koji zajednički odlučuju o sudbini društva, i grade miroljubivo društvo u kojemu se nikoga ne ostavlja na cjedilu. Govorili smo jezikom one tihe većine koja ne želi samo kozmetičke promjene u društvu, kojoj je muka od rodijaštva i pokvarene partitokracije, i koja je svjesna da će nam biti bolje tek kad sagradimo širok društveni savez koji nadilazi članstvo u stranci, i koji programski nudi sveobuhvatne, dugoročne i održive politike čiji su ciljevi pravedno društvo, jednake šanse i uključivanje svih članova zajednice, odlučne mjere za preživljavanje klimatske krize i ozdravljenje naše demokracije. Inače, još nekoliko stotina glasova nam je nedostajalo za još tri rubna mandata u tri izborne jedinice.

Kako biste ocijenili odnos aktuelnog rukovodstva Hrvatske prema Bosni i Hercegovini? Uvjeren sam da ste imali dobar uvid u te odnose kao saborski zastupnik kada je, naprimjer, pod pokroviteljstvom Sabora Hrvatske u Sarajevu organizovana misa za ubijene na Bleiburgu…

Hrvatska je nažalost znala preširoko tumačiti svoju ustavnu odredbu o brizi za Hrvate u dijaspori, na način da se neprimjereno miješala u unutarnja pitanja BiH. Također, često je hrvatski narod koji živi u BiH bio politiziran za uske interese jedne stranke - HDZ-a. Mislim da nije pretjerano reći da je dosadašnja politika HDZ-a prema BiH zapravo bila isključivo politika HDZ-a prema HDZ-u BiH. Problem s pokroviteljstvom hrvatskog Sabora nad misom za ubijene u Bleiburgu imamo već godinama i u Austriji. Takve manifestacije nažalost samo doprinose daljnjim podjelama među ljudima i ruše ugled Sabora.

Hrvatska demokratska zajednica je na proteklim izborima dobila neupitnu saborsku većinu. Šta možemo očekivati u naredne četiri godine?

Nažalost, od HDZ-a nikad ne očekujem ništa dobro. Ipak, njihova većina nije baš neupitna - vlast ne mogu formirati bez podrške nacionalnih manjina, i nadam se da će to biti svojevrsna prepreka nacionalizmu. To, međutim, ne rješava problem sistemske korupcije, netransparentnosti i sustavnog zanemarivanja dobrobiti građana. Za rješenje tih problema ipak trebamo pričekati neke druge izbore - za početak one lokalne, na kojima imamo dobru šansu riješiti jedan od najvećih problema u Hrvatskoj - sustavnu korupciju u gradu Zagrebu.

Zagreb je naš!, koji je dio platforme Možemo!, ostvario je na lokalnim izborima 2017. izvrsne rezultate i postao ozbiljna opozicija zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Šta očekujete od predstojećih lokalnih izbora?

Očekujemo da će Tomislav Tomašević postati gradonačelnik grada Zagreba, te da će zeleno lijeve stranke preuzeti upravljanje gradom i napokon grad Zagreb učiniti gradom za 21. stoljeće. No, osim bitke za Zagreb koja nam je simbolički i u svakom smislu izuzetno važna, na sljedeće lokalne izbore gledamo kao na priliku da dodatno ojačamo i učvrstimo podršku birača koju smo dobili diljem Hrvatske. Planiramo uložiti vrijeme i energiju u lokalne izbore u drugim gradovima i mjestima u Hrvatskoj - kako u gradovima u kojima već imamo izgrađenu suradnju s inicijativama i pojedincima, poput Dubrovnika, Splita, Rijeke ili Karlovca, tako i u nekim novim sredinama koje se nadamo osnažiti i potaknuti do sljedećeg proljeća.

Kako biste, u najkraćem, okarakterisali odgovornost Socijaldemokratske partije za situaciju u Hrvatskoj, odnosno generalno stranaka socijaldemokratske orijentacije u zemljama regiona? Gdje su griješili?

Mislim da je neki zajednički nazivnik neuspjeha socijaldemokratskih opcija u regionalnom kontekstu prilično jasan: kad su konačno dobile mandat, nisu provele dubinske promjene koje su obećavale i koje su građani očekivali od njih. To svakako vrijedi i za Hrvatsku i za Srbiju. U Hrvatskoj je dodatni problem činjenica da je SDP s partnerima dva puta bio na vlasti, i oba puta bio primoran zemlju vaditi iz teške krize. U Srbiji je dodatni problem to što, unatoč trudu, ni Đinđić ni Tadić nisu Srbiju suočili s punom istinom o zločinima počinjenima za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, kao ni s istinom o zločinima na Kosovu. Zbog toga se i dogodilo da danas zemlju vode Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, od kojih je prvi ispao iz Šešeljeva šinjela, a drugi iz Miloševićeva. Dakle, na nedostatku odvažnosti za dubinske promjene socijaldemokrati su gubili kredibilitet. To je, recimo, lekcija koju je naučio Zoran Zaev u Makedoniji, i vjerujem da će zbog toga dobiti priliku za nastavak mandata. Osim toga, očito prati što radi platforma Možemo! jer mu je upravo to slogan za iduće izbore.

Platforma Možemo! nesumnjivo predstavlja iskru nade, ne samo u Hrvatskoj nego i u regionu, da "nisu svi isti", da "može bolje", "normalnije", "pametnije"... Plašite li se odgovornosti koju sada imate?

Ne plašimo. Strah nikada nije bio nešto što nas pokreće, ali odgovornost jeste. Osjećamo prvenstveno veliku odgovornost prema tisućama ljudi koji nam se javljaju i koji su se aktivirali u našoj kampanji. I kroz ovu kampanju otkrili smo sjajne ljude koji su se voljni aktivirati. Znamo da u našoj zemlji ima puno sjajnih ljudi kojima se je politika ogadila i koji su politici okrenuli leđa. Upravo takvi ljudi su sada ponovno spremni, zajedno s nama, preuzimati odgovornost i graditi bolju zemlju za sve. To je ono što nas čini sigurnima da možemo.

Bojan Glavašević (Patrik Macek / PIXSELL)
Bojan Glavašević (Patrik Macek / PIXSELL)

U kojoj mjeri, prema Vašim uvidima, klimatska kriza tangira prvenstveno političko rukovodstvo a zatim i građane Hrvatske?

Tijekom 2019. godine parlamenti Austrije, UK, Španjolske, Francuske i drugih europskih zemalja donijeli su rezolucije o klimatskoj krizi, a krajem godine to je učinio i Europski parlament. Glavni razvojni plan Europske komisije zove se Zeleni plan, nedvosmisleno vežući budućnost Europe uz dekarbonizaciju gospodarstava. To su činjenice temeljem kojih mi gradimo prioritete svog programa, ali u tome smo uvelike usamljeni u domaćem političkom prostoru. Vlade do sada nisu bile svjesne ni razmjera niti urgentnosti prilagodbe klimatskim promjenama i stoga je jedan od prioriteta našeg djelovanja u Saboru upravo podići svijest javnosti o tom pitanju. Što se tiče podrške stanovništva, budući da je Hrvatska već izložena ekstremnim vremenskim prilikama poput poplava i toplinskih valova, smatramo da je tema prilagodbe klimatskim promjenama - a posebno imperativ da teret prilagodbe ne padne na najranjivije skupine u društvu - nešto o čemu postoji sve veće razumijevanje i podrška javnosti, a mi to razumijevanje i tu podršku javnosti želimo povećati. To nije pitanje ideologije, nego zdravog razuma i toga kakav svijet ostavljamo našoj djeci.

Najavili ste da ćete uputiti zahtjev za blokadu pregovora Evropske unije sa Republikom Srbijom. Zašto?

Smatram da Srbija - a ovdje želim jasno reći da ne mislim na građane nego na vlast - ili ne ulaže trud u svoj europski put, ili to više ne želi činiti. Prosvjedi u Beogradu eskalirali su u nasilje jer je policija počela premlaćivati ne samo prosvjednike nego i građane koji u prosvjednima nisu sudjelovali a našli su se u njihovoj blizini. Svjestan sam da se i RH ponekad suočava s fenomenom prekomjerne uporabe sile od strane policije, smatram da je takvo ponašanje policije je potpuno neprihvatljivo u demokratskim društvima. Također su mi neprihvatljive homofobne i nacionalističke poruke koji je uzvikivao dio prosvjednika u Beogradu. Zemlja koja ima ambiciju pridružiti se ovoj zajednici suverenih, demokratskih država mora poštovati zajedničke vrijednosti, a iz užasavajućih scena nasilja kakve smo gledali u Beogradu, sasvim je jasno da režim Aleksandra Vučića do tih vrijednosti nimalo ne drži.

Moj prijedlog ima dvije komponente: prva je privremena blokada pregovora o poglavlju 23., dok režim Aleksandra Vučića ne povuče jasne korake prema normalizaciji i smirivanju nasilja koje je eskaliralo. Druga komponenta je široka rasprava o novoj politici prema Srbiji, i razvojna pomoć i suradnja, prije svega organizacijama civilnog društva u Srbiji.

Važno mi je naglasiti da blokada nije kazna, blokada je samo poruka da do napretka ne dolazi, i da, dok se napredak ne dogodi, ne možemo nastaviti razgovor o pristupanju Srbije u EU. Svima nam je u interesu da Srbija i druge zemlje kandidatkinje na zapadnom Balkanu uđu u Europsku uniju, ali da bi se to dogodilo, moramo vidjeti drastične pomake na bolje.