Kazali ste da je politizacija izbornog procesa razlog povlačenja iz utrke za novog reisa. Možete li nam detaljnije pojasniti sve to? Proces izbora najveće i najvažnije duhovne instance u životu bosanskohercegovačkih muslimana Islamske zajednice u BiH jedan je važan proces u kojem je čast učestvovati. Reisu-l-ulema Kavazović na početku ovog procesa je podvukao važnu činjenicu da je taj proces autonoman i slobodan te da se Islamska zajednica izborila za takvo nešto i da takav proces treba ljubomorno i brižljivo čuvati. On mora i početi i završiti unutar zajednice.
Vidjevši da taj proces ide izvan zajednice, donio sam jednu slobodnu odluku kojom sam želio ukazati da je to neprihvatljivo, da Islamska zajednica mora zadržati svoju autonomiju i slobodu izbora i odlučivanja. Cijenio sam da je to logičan i razuman potez, a iznijeli smo i razloge zbog kojih sam kandidaturu i prihvatio. O tome je javnost već upoznata.
Iz objašnjenja je vidljivo da zamjerate bivšem muftiji Zukorliću način na koji vodi kampanju. U šta sve to može prerasti? Štetnim smatramo jedno ovako preplitanje i uplitanje, da je kandidat za reisu-l-ulemu u jutarnjim satima sa simpatizerima svoje političke stranke, a popodne da predstavlja svoj program za novog reisa. U mnogo čemu, u vremenu dok je obavljao dužnost sandžačkog muftije, on je zadobio naše simpatije u svojoj borbi za ostvarenje ravnopravnosti Bošnjaka u Sandžaku i Republici Srbiji. Ta borba nije nimalo lahka i jednostavna.
Ipak, želio sam kazati da ovaj izborni proces treba ostati u okviru zajednice. Ovo je jedan izazov, novost za sve nas. Hoće li se iz ovoga izvući ozbiljna pouka, hoćemo li nešto naučiti, to je ozbiljno pitanje.
Sav ovaj region je još uvijek u raznim procesima, mnoga pitanja još tu vise. Izvjesna su jačanja neofašističkih opcija u susjedstvu. U Srbiji imamo scenu nekog proevropskog puta koji u javnim istupima promoviše predsjednik Srbije Vučić, koji kaže da priznaje suverenitet i nedjeljivost naše zemlje. Na drugoj strani imamo Dodika koji sve radi u suprotnom pravcu i stvara klimu i povlači poteze da BiH nije suverena država, da je djeljiva, da su entiteti iznad države... Mi smo pak na jedinom mogućem putu evropske zajednice država i NATO alijanse koja će donijeti sigurnost.
Ne gledajući samo Bošnjake u Bosni i Hercegovini, nego uopće, kako kod njih pomiriti nacionalno i vjersko? Mi smo u našem narodu imali jedan proces zatiranja našeg nacionalnog imena, podugo je to trajalo. Ime je dio nacionalnog identiteta, maternji jezik je dio identiteta, kao i vjera, domovina, država... Još uvijek smo u klimi gdje se s raznih akademskih nivoa osporava naše nacionalno ime, naš nacionalni jezik. Nevjerovatno je kako se sve to naše dočekuje na nož i kako se tim potiranjima želi pokazati da ne pripadamo ovdje, ovdašnjem tlu i zemlji našoj. Islamska zajednica je odlučna u tome da pruži našem narodu podršku da bude ono što jeste. Islam je nadnacionalna kategorija, zajedničke tačke objedinjuju muslimane iz čitavog svijeta, ali je važno i nacionalno pitanje.
Bosna i Hercegovina je paradigma mogućnosti zajedničkog života u različitostima. Nakaradne su tendencije koje žele svesti čovjeka isključivo na nacionalnu, etničku odrednicu.
Mostarsko muftijstvo je najspecifičniji prostor unutar IZ, bremenito problemima i izazovima. Kako je Bošnjacima u sredinama gdje su manjina i koliko njihove probleme dobro razumiju Bošnjaci iz sredina gdje su većina? Muftijstvo mostarsko specifično je posmatrajući ga geografski i prostorno, njemu pripadaju dijelovi čitave Hercegovine i dijela sjeverozapadne Bosne (Duvno, Livno i Glamoč), a prostorno je najveće bosansko muftijstvo. U današnjem administrativnom ustroju države medžlisi muftijstva mostarskog nalaze se u tri kantona u Federaciji, dok se jedan veliki dio muftijstva nalazi u manjem bh. entitetu.
Svjesni smo složenosti državnog sistema i uređenja, ali neprihvatljivo je da se ingerencije države dovode u pitanje i nastoje reducirati. Bosna i Hercegovina je prešla važan put u postratnoj obnovi društva i države, izgradnje mira i povjerenja. Uz sve poteškoće i opstrukcije na tom putu ipak su učinjeni vidljivi pomaci.
Ovo sve govorimo u kontekstu izuzetno teških političkih barijera. Bošnjački narod u mnogim dijelovima ovog velikog razuđenog muftiluka suočava se s problemima ostvarivanja prava na jednakopravnost, političkog predstavljanja, prava na izučavanje maternjeg jezika i nacionalne grupe predmeta u obrazovanju.
Od vajkada je Hercegovina bila jedan čudesni, pitomi kolorit i prostor u kojem su zajednički sudbinu života dijelili i Bošnjaci i Srbi i Hrvati. Ovdje žive tri religije, žive Jevreji, žive građani ove zemlje. Nerealno je i pogrešno stvaranje dojma da je Hercegovina hrvatski prostor.
Jedini put za ozdravljenje je stvaranje osjećaja inkluzije. Treba zaustaviti pokušaje koji žele stvarati uvjerenje da je Sarajevo bošnjački grad, da je Banja Luka srpski, a Mostar hrvatski. Ne znam jesu li svjesni ovi što ljudima pokušavaju omrznuti vlastitu zemlju, odroditi od njihova identiteta i korijena. Hrvati iz Vareša i Kraljeve Sutjeske otrgnuti su od svog zavičaja i dovedeni na prostor Hercegovine da obitavaju. Iskustva potvrđuju da im nije nimalo lako, jer je prostor Hercegovine za njih po mnogo čemu neobičan, izazovan i specifičan.
Prostor Istočne Hercegovine s Trebinjem kao regionalnim centrom svjedoči o bogatoj vjerskoj i kulturnoj baštini Bošnjaka kroz stoljeća. Pogledajte samo naše naslijeđe tamo. Upitajte komšije i prijatelje Srbe šta sad od života imaju, a sami su na tom etnički zaokruženom prostoru.
Dosta se u posljednje vrijeme govori o odnosu Bošnjaka i Bošnjaka. Stvorio se dojam da je Sarajevo predaleko od Mostara i Hercegovine, govori se o maćehinskom odnosu, o prodaji i predaji? Sarajevo nije daleko od Mostara, jer šta znači u globaliziranom svijetu 120 kilometara. Naše breme ovdje u Mostaru i Hercegovini je složeno i teško. Mislim da se dovoljno to i ne sagledava. Nisam siguran koliko ostali razumiju izazove i poteškoće koje nosimo mi na svojim plećima, ovdje, u Mostaru i Hercegovini, ali i Bošnjaci u Banjon Luci i u Istočnoj Bosni.
Jednom sam kazao da su Bošnjaci uložili sve što su imali u jedinstveni Mostar, mi smo njegova kičma, a jedinstveni Mostar je paradigma države Bosne i Hercegovine. Ne znam je li to prepoznato.
Razumijem i naše ljude koji to pitanje svakodnevno žive i osjećaju. Ovdje se na Mostaru lome brojna koplja, a naši ljudi traže razumijevanje i pažljivije sagledavanje onog što se dešava na južnim kapijama naše domovine. Teška je ova dezintegracijska politika s kojom mi borbe vodimo. Međutim, nadu ne smijemo izgubiti.
Mora postojati stvarno jedinstvo u onom što je naša zajednička sudbina. Sve političke opcije ovdje morale bi razumjeti šta su probosanski i prodržavni interesi. Ne vidim politiku koja bi u Mostaru mogla biti protiv toga, bez obzira na to koji joj je predznak, je li nacionalni, centar ili ljevica. Apeliram na jedinstvo i zajedništvo u političkim, državotvornim i probosanskim ciljevima.
