U Karadžićevoj optužnici između ostalog nalaze se i tačke koje se tiču snajperskog djelovanja i granatiranja civila u Sarajevu, pri čemu je primarni cilj te kampanje bio širenje terora među njegovim stanovništvom. Kako podsjećaju fotografije AFP-a nastale tokom rata, ta kampanja je uključivala zločine terorisanja i napada na civile, kao i ubistva, stoji u optužnici.
"U periodu od aprila 1992. do novembra 1995., Radovan Karadžić je u dogovoru s drugim učesnicima ovog udruženog zločinačkog poduhvata formulisao i proveo, i/ili koristio pripadnike snaga koje su učestvovale u napadu na Sarajevo da formuliše i provede vojnu strategiju granatiranja i snajperskog djelovanja radi ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva. Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila oba pola i svih uzrasta, uključujući djecu i starije osobe. Kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja sastojala se od direktnih napada na civilno stanovništvo ili na pojedinačne civile koji nisu neposredno učestvovali u neprijateljstvima. Ti napadi su uključivali neselektivne i prekomjerne napade, koji nisu bili u srazmjeri s očekivanom konkretnom i neposrednom vojnom prednošću. Snage koje su učestvovale u napadu na Sarajevo granatirale su i otvarale snajpersku vatru na civile dok su ovi obavljali svakodnevne civilne aktivnosti. Ljudi su ranjavani i ubijani u vlastitim domovima. S obzirom da nije bilo plina, struje ili tekuće vode, ljudi su bili prisiljeni da izlaze iz svojih domova, čime se povećavao rizik od smrti", stoji u optužnici.
Prizori blokade grada, od Željezničke stanice, preko Marijin Dvora, Grbavice, Pofalića, Vrbanje... ilustruju svu bezizlaznost, razaranje i borbu za goli život. U optužnici protiv Karadžića stoji da su stalne prijetnje smrću i ranjavanjem prouzrokovale kod stanovnika Sarajeva traume i psihološka oštećenja. Međutim, mjesta fotografisana u ratu danas su obnovljena, ljudi po njima ponosno koračaju, a duh grada nije uništen.
