"Sarajevo ne može postojati bez Grbavice": Bitka koja je dobijena suzama Sarajlija
Nakon završetka agresije, počela je druga bitka za Grbavicu, ona diplomatska. Pregovori u Dejtonu su bili napeti, a upravo je pitanje Sarajeva bilo ono koje je izazivalo najviše tenzija.
Jedan od autora Dejtonskog sporazuma, Richard Holbrooke opisuje u svojim memoarima i borbu za Sarajevo.
"Dok je govorio, Milošević je na mapi iscrtao dio Sarajeva koji je bio spreman dati Bošnjacima. Chris Hill se odmah usprotivio: bio je to krupan ustupak, ali to nije cijeli Grad. Milošević je za Srbe zadržao Grbavicu, ključni dio sa druge strane rijeke. Iako je to bio dramatičan korak naprijed, Miloševićev prijedlog nije u potpunost ujedinjavao Sarajevo. Kada je Hill (Christopher) ukazao na to, Milošević je planuo. 'Dajem Vam Sarajevo' gotovo je vikao na Chrisa, "a vi govorite takve gluposti", opisuje Holbrooke.
Američki diplomata ističe kako je tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović insistirao na Grbavici.
"Rekli smo Miloševiću da će Izetbegović vjerovatno odbaciti njegov prijedlog, iako predstavlja veliki korak u pravom smjeru. Hill i ja smo odmah otišli kod bosanskog predsjednika, Izetbegović nije priznao važnost ponude, nego se usmjerio samo na njene nedostatke. 'Sarajevo ne može postojati bez Grbavice', rekao je sa žarom. Dio koji je Milošević želio zadržati za Srbe zadirao je direktno u centar grada, a zapadnim novinarima bio je poznat kao snajperska aleja", prisjeća se Holbrooke.
Dodaje kako je tada bilo jasno da je Milošević spreman popustiti
"Ipak smo svi zaključili da su pregovori o Sarajevu ušli u novu fazu. Uzevši mapu sa detaljno upisanim ulicama Sarajeva, Hill, Clark i ja otišli smo u Miloševićev apartman. Počeli smo proučavati svaki put i svaku crtu terena. Milošević je izgledao popustljiv. Hill je predskazao da ćemo sljedećeg dana dobiti cijelo Sarajevo ako se budemo držali našeg stava. Odjednom nas je preplavio osjećaj nade i otišli smo kao na krilima. Tako je dobijeno Sarajevo", pojašnjava Holbrooke.
Dejtonskim sporazumom je dogovoreno da sva sarajevska naselja i općine pređu pod kontrolu FBiH, te je predviđeno da se svim Srbima garantuje sigurnost, kao i da svi mogu ostati u svojim domovima bez bojazni da će njihova imovina i životi biti ugroženi.
Ipak, zbog pritiska tadašnjeg srpskog vodstva i strahovite propagande Srpske radio televizije, brojni Srbi nastanjeni na području Grbavice su napustili svoje domove. Organizovani su posebni odredi zastrašivanja, koji su prisilno istjerivali one koji su htjeli ostati na Grbavici.
Napuštajući Grbavicu pojedini stanari ali i pripadnici SDS-ovih paravojnih odreda su uništavali i palili stanove i druge objekte društvenog značaja.
Na Grbavicu je 19. marta 1996. ušlo 100 pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova KS, tačnije 67 Bošnjaka, 20 Srba i 13 Hrvata. Zajedno s pripadnicima IPTF-a bili su prvi koji su ušli u ovo sarajevsko naselje.
Fotografije uplakanih građana koji se vraćaju na svoju Grbavicu su obišle svijet, a ovim činom je i de facto okončan proces reintegracije sarajevskih naselja koja su ponovo postala dio cjelovitog grada Sarajeva.
