Vjera i država
184

Sekularna BiH, koja to nije ili zašto svećenik obavlja obred na otvaranju zgrade javnog preduzeća

Piše: Semir Hambo
U preambuli Ustav Bosne i Hercegovine oslanja se na poštivanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti. Sloboda je i ispoljavanje vjere, ali ukoliko ta sloboda utječe na (ne)jednakost i ako je politika zloupotrebljava, onda je upitno koliko se politika i institucije drže samih ustavnih načela.

BiH se predstavlja sekularnom državom, odnosno državom u kojoj je vjera odvojena od institucija države. U praksi se mnogo puta pokazalo da to nije tako, a društvo je već odavno naviknuto da se sve zluopotrebljava i da se grade prakse koje se ni u kojem slučaju ne bi smjele graditi niti na taj način hraniti.

Suštinski na sceni imamo simbiozu vjersko-političkih predstava, manifestacija i raznoraznih priredbi, između kojih je sve više nevidljivija linija koja trebaju odvojiti vjeru od države. To se dešava jer se politika hrani koketiranjem s vjerom, a vjerskim institucijama to nikako ne smeta jer ostvaruju utjecaj na širem području.

Kako to u praksi izgleda pokazuje se na više primjera, a jedan od njih je jučer izazvao veliku pažnju javnosti. Naime, prilikom otvaranja novoizgrađenog poštansko-logističkog središta Hrvatske pošte u Mostaru određeni vjerski obred izvršilo je svešteno lice i to pred svim zvanicama iz političkog i društvenog života FBiH. Spomenuta pošta je jedno od tri javna poštanska emitera u BiH i ova kompanija je u vlasništvu Federacije BiH.

Kakve veze ima vjera i vjerski obred pri otvaranju zgrade javnog, odnosno državnog preduzeća zna samo politika, koja i na taj način pokušava ili obilježiti objekat ili poslati svojevrsnu poruku.

Kako će izgledati državne institucije ako sutra neko poželi u nekoj drugoj javnoj ustanovi izvršiti neki drugi vjerski obred, po islamskom ili pravoslavnom običaju?

Jer zgrada pošte nije privatna ustanova pa da vlasnik dovodi koga god želi, da li muzički koncert ili vjerski obred. Javna ustanova je javna jer predstavlja i u službi je svih građana te na ovakvim primjerima pada i definicija sekularnosti na koju se BiH poziva.

I nije da sličnih primjera nema i sa drugim vjerskim institucijama. Vjerom se mnoge politike pokrivaju i teritorije obilježavaju. Vjerski simboli su odavno prisutni u brojnim obrazovnim institucijama, a mnogi političari koji se zaklinju u sekularnost postepeno pristaju na diktiranje vjerskih narativa i tamo gdje vjeri nije mjesto. A nije joj mjesto u osveštavanju javnih institucija.