Podsjeća da je zajednički projekt četiriju zemalja - Hrvatske, Srbije, Crne Gore i BiH nakon pet godina završen, a Nominacijski fajl predat u UNESCO. Kao neko iz BiH, navodi, velika mu je želja da stećci uđu na UNESCO-ovu Listu, naglašavajući pritom da ni u kom slučaju ne trebamo biti demoralisani bilo kakvom odlukom u ljeto naredne godine - nadati se da će ona biti pozitivna, ali i ako Nominacijski fajl bude vraćen na doradu “to neće biti kraj svijeta”.
Pojašnjava da je odluka ulaska u projekt četiriju zemalja temeljena na povećanju šansi za upis. U ovom trenutku više od 1.000 dobara već je upisano na Listu svjetske baštine, te zahtjevi pojedinačnih zemalja puno teže prolaze nego ranije. Komitet za svjetsku baštinu zbog toga ohrabruje zajedničke nominacije.
"Evaluatori Međunarodnog udruženja za spomenike i spomeničke cjeline ICOMOS-a rekli su mi da su bili zaista iznenađeni zajedništvom zemalja u ovom projektu, jer su očekivali puno drugačiju situaciju kada su došli u BiH i obišli sve ostale zemlje. Imali su u vidu da rade sa zemljama koje su do jučer bile u ratu te da između njih postoji određena mržnja. Bili su iznenađeni nivoom saradnje", kazao je.
Mogućnosti upisa stećaka na Listu doprinosi i njihova rasprostranjenost na širem području. Predloženo je za upis 30 nekropola, od toga 22 iz BiH, po tri iz Crne Gore i Srbije te dvije iz Hrvatske. Naslov nominacije je “Stećci - srednjovjekovni nadgrobni spomenici”.
"Upisom tih 30 nekropola na Listu mi upisujemo fenomen stećaka, bez obzira na to da li se oni nalaze u ovoj ili onoj opštini, to je u ovom trenutku zaista nebitno. Moramo pokazati da mi to štitimo kao fenomen. Imamo nešto što drugi nemaju i to moramo promovisati", istaknuo je.
Prema pravilima Komiteta za svjetsku baštinu, maksimalno godišnje za upis može biti prijavljeno 20 nominacija iz cijelog svijeta. Šešum ne misli da je ove godine konkurencija jaka, jer četiri zemlje predlažu nešto što drugi nemaju, u čemu je ovo podneblje jedinstveno.
"Prije ratova u bivšoj Jugoslaviji ukupno je na području zemalja proizašlih iz bivše države bilo upisano devet lokaliteta na Listu UNESCO-a, a sada ih ima 19. U BiH prije rata nismo imali upisan nijedan lokalitet materijalne baštine, a sada ih imamo dva", ustvrdio je.
U toku je i kampanja za stećke u svijetu, kroz različite vidove predavanja i sastanaka, a tu je i putujuća izložba o 30 nekropola stećaka koja je već predstavljena u Beču i Češkoj, a uslijedit će njeno postavljanje u Parizu. Cilj je da se digne svijest ljudi o važnosti stećaka ne samo za BiH već i cijeli svijet.
UNESCO raspolaže informacijama da je u toku priprema još dviju nominacija za nematerijalnu baštinu BiH - branje trave ive na Ozrenu te sevdalinka. Pravila propisuju najviše dvije nominacije određene zemlje u toku jednog ciklusa.
Vjekovni običaj sela Boljanić, Konopljišta, Karanovac i Tekućica je da se na Usječenje glave sv. Jovana Krstitelja 11. septembra penje na uzvišenje Gostilj na planini Ozren i beru ljekovite trave, a naročito trava iva. Vjerovanje stanovništva je da je iva lijek za sve bolesti. Isključivo je beru na dan Usječenja. Kompletne porodice se penju na Gostilj da beru ivu.
"To je sada proces koji se ne može odvijati preko noći. Rad na fajlu stećaka trajao je pet godina, a konjičkom drvorezbarstvu dvije godine. Mislim da je upis zmijanjskog veza na UNESCO-ovu listu otvorio nova vrata, i time je napravljen vrlo bitan korak na promociji nematerijalne baštine u BiH", smatra Šešum.
Šešum navodi da je u toku i realizacija zanimljivog i važnog regionalnog projekta - ponovno uspostavljanje zajedničkog paviljona bivših jugoslavenskih država u nekadašnjem koncentracionom logoru Aušvicu. U njemu učestvuju Slovenija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Makedonija i BiH. Paviljon je u Aušvicu imala bivša Jugoslavija, a sada će ga zemlje nasljednice postaviti u istom prostoru s Republikom Austrijom.
UNESCO je predložio koncept da postavka putem prezentacije različite dokumentacije, materijala i fotografija žrtava, izvršilaca i pomagača, daje uvod u Drugi svjetski rat i holokaust. Bit će smještena u prostoru od oko 400 metara kvadratih, u jednoj od zgrada gdje su bili smješteni logoraši. Vrijednost projekta je između milion i dva miliona eura, a gotovo 90 posto koncepta već je završeno.
"Vrlo je bitno da otvoreno razgovaramo o svim temama, pa tako i o stradanju u Drugom svjetskom ratu. Aušvic je vrlo znakovit prostor, mislim da je to mjesto susreta svih naših konflikata. To je i mjesto gdje se određene stvari mogu pomiriti", mišljenja je Šešum.
Govoreći o višegradskom mostu, jednom od dva kulturna blaga BiH upisana na Listu svjetske baštine, navodi da su radovi na njegovoj obnovi gotovo u potpunosti završeni. Još nekoliko manjih zahvata bit će dorađeno na proljeće, jer to sada ne dozvoljavaju vremenski uvjeti.
"Iz UNESCO-a želimo izraziti zahvalnost vladi Turske i TIKA-i na izdvajanju velikog iznosa za obnovu mosta - pet miliona eura. To je biser BiH i izuzetno vrijedan spomenik iz otomanskog perioda, ali isto tako i vrlo važan spomenik vezan za našeg nobelovca Ivu Andrića. Zato je bitno da se on promoviše. Imali smo razgovore s predstavnicima TIKA-e da eventualno pomognu i obnovu mosta na Žepi, jer je to drugi most iz Andrićevih priča", naglasio je.
Kada je riječ o spilji Vjetrenica, stavljenoj na Privremenu listu prirodne baštine, taj status do danas nije promijenjen. No, Šešum podvlači da BiH može u bilo kojem trenutku početi s izradom nominacije, jer je sada u nešto boljoj poziciji nakon što se UNESCO povukao iz projekta šest zemalja za upis cjelokupnog dinarskog krša. Tako BiH sada može proći sa samostalnom nominacijom.
"Vjetrenica je najbogatija u Evropi po biodiverzitetu te bi bilo jedinstveno njeno uvrštenje na Listu. Za fenomen krša već imamo upisane Škocjanske jame u Sloveniji. Međutim, po mnogo čemu Vjetrenica je bogatija i zbog toga postoji velika šansa za upis. Međutim, mi moramo odlučiti šta želimo nominovati - samu Vjetrenicu ili i dio Popovog polja, jer je to sveukupno fenomen krša s Vjetrenicom u centru svega. Uz Hrvatsku, BiH ima najveću površinu dinarskog krša", ocijenio je.
Podsjeća da je Vjetrenica pretrpjela veliku štetu nakon poplave koja ju je pogodila prije mjesec dana u prirodnom fenomenu. Nestale su čovječije ribice, ne može se ući u određene spiljske kanale, a ograde i rasvjeta u unutrašnjosti su uništeni, te je trenutno niko ne može posjećivati.
Šešum upozorava da Općina Ravno ne može sama voditi brigu o Vjetrenici, te se mora shvatiti da ta pećina prevazilazi lokalni značaj.
Također, on ukazuje na veliki problem u nedorađenosti zakonodavstva u oblasti kulture u BiH. Prije tri godine urađena je analiza zakona koji se bave kulturom u BiH, te je obrađeno 228 zakona na svim nivoima. Date su preporuke za doradu zakona i njihovo usklađivanje s međunarodnim konvencijama - UNESCO-a, Vijeća Evrope i preporukama Evropske komisije.
Pojašnjavajući šta zapravo donosi uvrštenje određene baštine na Listu, precizira da time zemlja dobija puno više obaveza. Tu je prvenstveno prestiž, no UNESCO ne daje ništa više nego što je davao prije upisa na Listu tog spomenika, već očekuje od zemalja članica i potpisnica Konvencije da se više angažiraju na zaštiti naslijeđa. UNESCO može pomagati u pronalaženju donatora i pružanju tehničke pomoći, ali ne može preuzeti obavezu da se brine o spomenicima.
"Zbog toga se prave planovi upravljanja, oni su sada postali puno važniji nego nominacijski fajlovi. Time dokazujemo način na koji obezbjeđujemo zaštitu tog naslijeđa i njegovo prenošenje na sljedeće generacije", istaknuo je.
Siniša Šešum ujedno naglašava da UNESCO može i skinuti određeno dobro s Liste ukoliko se ne ispunjavaju zadati uvjeti, te ono postane ugroženo djelovanjem čovjeka i nemarom.
