Naime, koliko god da vaspitači žele dati sve od sebe i svakom djetetu bez staratelja posvetiti maksimalnu pažnju, to jednostavno nisu u mogućnosti, što je jedan od razloga zbog kojeg je za dijete porodično okruženje bolje od institucionalnog smještaja.
Istaknuto je da je procjena hraniteljske porodice, ali i samog djeteta, izuzetno bitna, jer iako je hraniteljska porodica "idealna", kao i samo dijete, ponekad se dešava da se jednostavno dijete i hraniteljska porodica "ne povežu".
Ono što je posebno naglašeno na radionici je da o djeci bez roditeljskog staranja koja su primljena u hraniteljske porodice, usvojena ili odrasla u institucionalnom smještaju, nipošto ne treba razmišljati kao o žrtvama, već kao o herojima.
Osim toga, konstatovali su učesnici, treba ih tretirati kao i djecu koja su odrastala u okruženju svojih bioloških porodica.
Direktor Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo Adnan Podžo naveo je uzroke koji dovode do razdvajanja djeteta od porodice, a to su ekonomski faktori, odnosno odsutnost roditelja zbog egzistencije, međuroditeljski odnosi, ponašanje djece te smrt jednog ili oba roditelja.
Ipak, kako je istakao, 60 posto djece bude razdvojeno od porodica zbog ekonomskog faktora.
Ukazao je na činjenicu da hranitelj nije sam u procesu brige o djetetu već da je hraniteljstvo partnerstvo.
To znači da hraniteljima pomažu članovi njegove porodice, ali i prijatelji, zatim centri za socijalni rad i njihovi stručni timovi, kao i biološka porodica.
Dodao je da je tu i podrška škole, pedijatara, udruženja hranitelja, stručnjaka iz različitih oblasti, nevladinih organizacija, kao i podrška klubova za djecu i mlade.
Vrste podrške koje centri za socijalni rad mogu da pruže su, između ostalog, obuka hranitelja, priprema za smještaj djece i kontakti sa biološkom porodicom.
Na kraju svog izlaganja je napomenuo da se sa novim Zakonom o hraniteljstvu Federacije BiH jača monitoring tako da će hraniteljske porodice biti mnogo bolje praćene.
