Sjećanja na jedan od najstrašnijih ratnih zločina u BiH: Bikavac i sva surovost rata

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost da se zločin poznat kao Živa lomača koji se dogodio 27. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Mehe Aljića, u naselju Bikavac u Višegradu, većinom žene, djecu i starije osobe, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću.

Najmlađa žrtva bila je stara samo godinu dana. Jedina koja je preživjela ovaj zločin jeste Zehra Turjačanin koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

U povodu godišnjice, Edvin Kanka Ćudić, predsjednik UDIK-a, ističe:

"Bikavac nas podsjeća na surovost bosanskog rata iz koje je izrasla Republika Srpska. Entitet se danas brani šutnjom, te na taj način nagrađuje sve zločine, pa i Bikavac. Zbog te šutnje, osuđeni smo na stalno podsjećanje na događaje iz juna 1992. godine.“

Kako je dalje rekao, Pionirska, Bikavac, Uzamnica i Vilina Vlas nam govore o karakteru zločina na području Višegrada.

"Sistematski zločin istrebljenja nesrpskog stanovništva je uspješno okončan bratskom pomoći dobrovoljaca iz Srbije i Rusije. Ta finalna verzija se danas vidi i osjeća u jednonacionalnoj strukturi stanovništva tog grada, spomenicima četnicima, Draži Mihailoviću i ruskim dobrovoljcima, te hotelom Vilina Vlas kao ponosnom turističkom ponudom Republike Srpske", rekao je Ćudić.