Sjećanje na četiri Bošnjaka stradala na Titaniku

Kako navodi, zbog nedostatka moderne tehnologije nisu znali šta se tačno dogodilo sa njegovim pradjedom. Samo su informisani da je poginuo na nekom brodu.

Spomen ploča kao trajno sjećanje

“Kasnije smo putem interneta vidjeli da se njegovo ime nalazi među poginulim putnicima. Pored njega je bilo još troje građana Krupe”, pojasnio je Tatarević.

Tokom razgovora pojašnjava da su mnogo godina tragali za nekim dodatnim informacijama, te da su iz Arhiva BiH dobili neke podatke koji potvrđuju smrt Krupljana na Titanik.

Tatarević pojašnjava da su dobili i knjigu “100 godina Bošnjaka u Americi” u kojoj je jedan dio posvećen potonuću Titanika i poginulim Krupljanima.

Ejdo Rekić je prvi put bio u Americi 1906. godine.

“Moj pradjed je 1906. godine otišao u Ameriku i tamo je radio u rudniku. Nakon šest godina vratio se kući da posjeti ženu, četiri sina i dvije kćerke. Po povratku sa sobom je poveo svoja tri prijatelja”, pojasnio je Tatarević.

Međutim, Rekić i njegovi prijatelji nikada nisu stigli do Amerike.

Krupljani su putovali sa austrijskim pasošima. U švicarskom St. Galenu su kupili karte za put bez povratka.

“Oni su se nalazili u trupu broda, među trećom klasom. Znamo da je donji dio broda bio zaključan tako da se nikako nisu mogli spasiti”, pojasnio je Tatarević.

Na 100. godišnjicu od potonuća Titanika, 15. aprila 2012. godine, u Bosanskoj Krupi, je podignuta spomen ploča četvorici Krupljana.

“Ja i moj rođak smo došli na ideju da na neki način obilježimo ovaj slučaj i da to ostane trajno sjećanje. Mislim da taj događaj zaslužuje pažnju. Na kraju sam ja lično podigao ovu spomen ploču”, pojasnio je Tatarević.

Prisjećajući se priča koje je slušao o pradjedu Tatrević kaže da je jedna od njih ona da je poginuo na đemiji (brodu), ali se nije znalo tačno na kojem brodu i gdje.

“Tek kasnije, od 2005. do 2007. godine su postojali neki podaci tako da smo tada saznali da je to bio Titanik”, pojasnio je Tatarević.

Prikupljanje dokumentacije za muzej

Kako kaže, nakon pogibije njegovog pradjeda iz Amerike su slali penziju njegovoj praneni.

“Pošto nemamo nekog kvalitetnog pisanog traga o pradedi, pokušat ćemo, pošto su oni putovali sa austrijskim pasošom, da u Arhivu u Beču nađemo kopije njihovih dokumenata. Nastojat ćemo da dobijemo te pasoše. Također, pokušat ćemo i da dođemo do kopije karata koje su kupljene u St. Galenu”, pojasnio je Tatarević.

Prema riječima Tatarevića, prikupljanjem ovih dokumenata stvorit će se prilika za otvaranje malog muzeja za Krupljane koji su poginuli na Titaniku.

Titanik je putnički brod koji je 15. aprila 1912. g. nakon sudara s ledenim brijegom potonuo u Atlantskom okeanu.

U Londonu 1907. godine sastali su se J. B. Ismay, predsjednik White Star Linea, i James Pirrie, predsjednik brodogradilišta Harland and Wolff, te odlučili sagraditi tri prekookeanska broda do tada neviđene veličine. 

Bio je dugačak 269 i širok 28 metara, dok mu je nosivost bila oko 46.000 bruto registarskih tona. Dubina gaza bila mu je 10,5 metara, visina od kobilice do zapovjednog mosta 32 metra, dok je visina do vrha njegovih četiriju dimnjaka iznosila 56 metara.

Titanik je krenuo iz luke Southampton na svoje prvo prekookeansko putovanje 10. aprila 1912.

U nastojanju da osvoji Plavu vrpcu Atlantika na svom prvom putovanju u New York, kapetan Edward John Smith namjerno je krenuo kraćim kursom, sjevernijim od propisanoga i time zanemario opasnost od sudara s ledenim santama.

Samo nekoliko dana kasnije, 15. aprila 1912. godine u 23.40 sati, Titanik se pri brzini od 22 čvora sudario sa santom leda, koja ga je i potopila za nepuna tri sata kasnije, u 2.20 sati. 

Titanik se prepolovio na dva dijela.

Od 2.227 putnika i članova posade preživjelo je samo 706.