Sjećanje na dedu Muniba: Otac četvorice ubijenih Srebreničana se zbog nepravde objesio u džamiji!

Niko to ne može razumjeti, osim srebreničke majke koje su, kao i Munib, ukopavale svoje sinove. Jedna od njih, Munibova komšinica iz Bajramovića kod Srebrenice, izgubila je trojicu sinova i muža. A koliko je takvih i sličnih priča pod ovim bosanskim nebom, niko nije tačno zabilježio.

Ali, ipak, Muniba pod ovim suncem niko nije razumio. A i neće.

"Svi govorite majka, majka, a otac? Šta je otac? Zar oca ne boli jednako kao i majku", govorio je Munib.

Pitao se, šta je sa očevima koji su doživjeli da nakon agresije po bosanskim brdima traže kosti svoje djece, umjesto da šetaju njihovu djecu, unuke... Žalio je i što svoje sinove nije imao priliku da zamjeni pred streljačkim vodovima zločinačkih jedinica vojske i policije Republike Srpske.

Muniba Muminovića sjećaju se i majke Srebrenice. Sa njima je do smrti svakog 11. u mjesecu tražio pravdu za Srebrenicu.

Kada Hotić, potpredsjednica "Udruženja majki enklava Srebrenice i Žepe", kazala je u razgovoru za Klix.ba da se i ranije dešavalo da pojedini Srebreničani, žrtve genocida, sebi oduzimaju život. Neposredno nakon pada Srebrenice, jedna žena je skočila u jezero Modrac kod Lukavaca.

Profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu prof. dr. Hilmo Neimarlija kazao je svojevremeno kako je slučaj Muniba Muminovića presedan.

"Ni u BiH, ali ni u svijetu nije zabilježeno samoubistvo u džamiji. Njegov čin je izraz najveće moguće pobune protiv nepravde i žalosti žrtve. To svjedoči i o metafizičkoj nepravdi kad čovjek odluči da sebi oduzeme život na najuzvišenijem mjestu, koje strogo zabranjuje samoubistvo", izjavio je profesor Neimarlija.

Profesor Neimarlija motiv za ovu stravičnu odluku dede Muniba pronalazi i u gotovo svakodnevnim provokacijama i izrugivanjima žrtve.

Kada Hotić nam kaže da je mnogo više onih slučajeva gdje su žrtve Srebrenice umirale zbog teških bolesti. Uglavnom iznenada i brzo. A i to su žrtve genocida, veli on.

"Jednu majku su pitali šta je boli, a ona je odgovorila da je bole njeni Hajrudin, Mevludin... ", govori Kada.

Ona ističe da su životi mnogih preživjelih Srebreničana uništeni i da je njima jedino preostalo da se bore za istinu, za bolje sutra neke nove generacije koja neće stradati kao njihova.

"Kamo sreće da je i Munib mogao izdržati, ali nije. Preteško je to", kazala je Kada Hotić.

Munib Muminović nije mogao izdržati. Nije se mirio s nepravdom koju je kroz teški život morao da trpi. Dijelom zbog zločinaca, a dijelom zbog nepravde koja toliko boli žrtve genocida, zločina diljem BiH.

Za osvetom taj tihi bosanski čovjek nije posegnuo. Osvetu je prepustio Bogu. Na ovom svijetu, kao iz prezira, gađenja, unatoč svemu, nije više želio da bude.

"Naletolsun, prokleti bili", kao da čujemo njegov glas.

Svoj život Munib je položio je na oltaru istine koju Srebrenica i Bosna i Hercegovina još uvijek nisu dočekali. A i malo je izgleda da ikada hoće.

Dok se sjećamo Srebrenice, sjećajmo se i dede Muniba i hiljada drugih naših bosanskih očeva i djedova koji su nevini patili zbog zločinačkog nauma.