Slučaj "Dragana Čavka": Mijenjanje nacionalosti legalizovano kroz Izborni zakon BiH
Kada je ova informacija objavljena, ubrzo je otkriveno da se Čavka u prethodnim izbornim ciklusima izjašnjavala kao Srpkinja, te je po objavama na svojim društvenim mrežama podržavala predsjednika RS-a Milorada Dodika.
Zbog ovih objava te prijašnjih funkcija koje je obavljala izjašnjavajući se drugačije, imenovanje Čavke je podiglo dosta bure u političkom životu Bosne i Hercegovine.
Vrlo brzo je Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske pokrenuo mehanizam zaštite vitalnih nacionalnih interesa te da je "povrijeđen veto Bošnjaka." Najavljeno je i da će se "tražiti da Čavka dokaže da je Bošnjakinja."
Očito je da se radi o političkom imenovanju i, govoreći terminologijom pojedinih političkih partija u BiH, "uzurpiranje" mjesta namijenjenog jednom od konstitutivnih naroda u našoj zemlji, Izborni zakon BiH jasno kaže da je ovaj potez - apsolutno legalan.
Prema IZ BiH, tačnije članu 4.19, stavu 5, nacionalna pripadnost kandidata vrijedi samo za taj izborni ciklus.
"Izjašnjenje o pripadnosti konstitutivnom narodu ili grupi ostalih iz stava (4) ovog člana koristit će se kao osnov za ostvarivanje prava na izabranu odnosno imenovanu funkciju za koju je uslov izjašnjenje o pripadnosti konstitutivnom narodu ili grupi ostalih u izbornom ciklusu za koji je kandidatska lista podnesena", stoji u ovom dijelu Izbornog zakona BiH.
U prijašnjim izbornim ciklusima, gdje je Čavka imenovana na funkcije u Vladi RS-a (pomoćnica ministra trgovine i turizma u entitetu), ona se izjašnjavala kao Srpkinja, imajući u vidu da joj tu nacionalna pripadnost nije bila ključna.
Međutim, kako ovaj Upravni odbor mora "pratiti" odredbe Ustava BiH o jednakopravnosti konstitutivnih naroda i ostalih u našoj zemlji, Čavka je ekspresno "promijenila" nacionalni dres.
Ovo, naravno, nije jedini primjer, a prethodnici Dragane Čavke nisu čak ni krili da su svoju pripadnost "promijenili" s jasnim razlogom. Tako je Goran Opsenica zaokružio da je Srbin, iako je kasnije izjavio da je "zaspao kao Hrvat, a tako se i probudio." Cilj je bio imenovanje na mjesto delegata Kluba Srba u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.
Haris Pleho je možda i najeklatantniji primjer apsurdnosti ove odredbe zakona. Nekadašnji zastupnik BOSS-a u Skupštini Kantona Sarajevo se izjasnio kao Srbin kako bi ušao u Dom naroda PFBiH, a onda rekao kako definitivno nije Srbin, već da pokušava "pokazati kakav je to Izborni zakon BiH." Njemu se pridružio tadašnji stranački kolega Rasim Smajić.
Da stvar ne ostane u okvirima Domova naroda i Upravnih odbora, kaže nam primjer diplomate Nerkeza Arifhodžića. On se isprva izjasnio kao Bošnjak, kada je bio ambasador Bosne i Hercegovine u Turskoj. Nekoliko godina kasnije "mijenja" nacionalnost i postaje Hrvat, kada je imenovan na mjesto ambasadora BiH u Italiji. Nakon što je sišao s diplomatskih funkcija, Arifhodžić se izjašnjava kao Bosanac.
Idealno rješenje je, naravno, meritokratija, odnosno najbolje osobe na funkcijama gdje će biti najefikasniji, bez obzira na nacionalnu, etničku ili vjersku pripadnost. Ipak, ovo rješenje je s razlogom idealno - teško je vjerovati da se takva promjena može desiti u doglednom periodu.
Jedno od predloženih rješenja je korištenje izjašnjavanja s popisa stanovništva koji je održan 2013. godine u Bosni i Hercegovini.
Međutim, ovo rješenje je nemoguće iz jednostavnog razloga - odgovori na pitanja iz popisa stanovništva, uključujući i pitanje o nacionalnoj pripadnosti, su dati pod garancijom anonimnosti, i niko nema pravo "kopati" po odgovorima popisa da bi odredili nečiju nacionalnu pripadnost.
Nažalost po Bosnu i Hercegovinu, ovakvi slučajevi će se nastaviti dešavati dok god to zakon dopušta, a za promjenu zakona kao takvu jednostavno nema konsenzusa potrebnog da bi do iste došlo.
