Socijalni dijalog u BiH: Izgraditi povjerenje i kapacitete partnera za dobrobit svih strana

"Teško je procjenjivati sam kvalitet tog socijalnog dijaloga, a jasno je da svi nisu u potpunosti zadovoljni. Socijalni dijalog bi trebao počinjati i završavati određenim konsenzusom svih strana, ali smo svjedoci da to često nije slučaj", kaže Biber.

Ipak, dodaje da institucija ESV FBiH uspijeva na dnevni red staviti sva ključna pitanja ekonomsko-socijalnog razvoja FBiH kako bi svi socijalni partneri, za početak, imali informacije o planovima drugih strana.

"Kada se radi o traženju rješenja, to je proces koji često rezultira nezadovoljstvom određenih partnera u procesu socijalnog dijaloga. Postoje pitanja u kojima se socijalni partneri u potpunosti ne slažu, ali ipak imaju priliku da na sto iznesu svoje prijedloge i o prijedlozima razgovaraju", dodaje Biber.

Unaprijediti kvalitet socijalnog dijaloga

Sam kvalitet socijalnog dijaloga mogao bi se unaprijediti, smatra Biber, ali socijalni dijalog, kao i druga bitna pitanja, u mnogome određuje činjenica da je BiH tranzicijsko društvo.

"Poslodavci žele imati 'odriješene ruke', na drugoj strani sindikati žele zaštititi radnike i njihova prava. Vlada je u ovom momentu između nakovnja i čekića, a iznad glave joj vise međunarodne finansijske institucije koje također postavljaju određene uvjete. U tim okolnostima vrlo je teško postići konsenzus, ali jačanjem privrede i ekonomije nadamo se boljem dijalogu između socijalnih partnera koji bi rezultirao zadovoljstvom svih strana", kaže Biber.

No, u posljednje vrijeme vlade u BiH često nisu između sindikata i poslodavaca već su na suprotnoj strani dok se vlasnici kapitala i radnici udružuju na drugoj strani.

Biber smatra da to nije neobično te da je interes i radnika i poslodavaca dobro artikulisan te da i poslodavci i radnici imaju mnoge zajedničke interese, posebno kada se suprotstavljaju vladama.

Projekt jačanja socijalnog dijaloga koji finansira EU Biber smatra dobrodošlim, posebno u segmentu da se socijalni dijalog dodatno institucionalizira.

"Mi smo imali nedavno jedan regionalni sastanak i mogu reći da BiH dobro stoji kada se radi o ovom pitanju. Mi imamo instituciju ESV-a koji radi uz poteškoće, ali ipak djeluje. Također, važna je i podrška EU ideji za uspostavu Ekonomsko-socijalnog vijeća na državnom nivou jer Vijeće ministara BiH raspolaže budžetom koji iznosi blizu milijardu KM bez bilo kakve ekonomsko-socijalne kontrole", stava je Biber, uz napomenu da je upravo socijalni dijalog ključno pitanje poglavlja 19 pristupnih pregovora kada do njih dođe između BiH i EU.

Ranka Mišić: Socijalni dijalog u praksi ne funkcioniše

Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS-a, za Klix.ba kaže da institucionalni okvir za socijalni dijalog, a posebno za kolektivno pregovaranje, postoji, s tim da praksa demantira teoriju.

"Jedan od važnih stereotipa koji postoje u javnosti jeste da se socijalni dijalog veže za socijalne slučajeve, a ne za ozbiljne razgovore socijalnih partnera. Postoji stereotip vezan i za sindikate koji se posmatraju kao nebitan dio demokratskih procesa te da oni ne bi trebali da se pominju kao socijalni partneri", kaže Mišić.

Prema mišljenju Ranke Mišić, uloga sindikata se promijenila, oni se više ne bave organiziranjem ljetovanja, već pokušavaju biti partneri u kreiranju zakonskih rješenja s ciljem poboljšanja položaja radnika.

"Naravno, to teško ide, druga dva partnera se nisu baš najbolje snašla u socijalnom dijalogu. Vlade su jednakopravni pregovarači, a od njih često čujemo da će oni nametnuti određene mjere", kaže Mišić.

Na primjeru donošenja Zakona o radu RS-a socijalni dijalog se pokazao potpuno neuspjelim, smatra Mišić.

"Zakon o radu je za radnike nešto kao ustav za državu. Zakon o radu RS-a je nametnut, usvojen je 48 sati nakon prijedloga, donesen je noću, što je presedan. Nismo imali faze koje imamo u svim normalnim državama - da se vodi socijalni dijalog, koji jeste teško mučan i težak, ali ipak neophodan", kaže Mišić.

Dodaje da se pozicije "dva naprema jedan" često mijenjaju i nekad su sindikati i poslodavci protiv vlade, dok su u drugom slučaju vlada i poslodavci protiv radnika itd.

"To su legitimni interesi i pozicije se mijenjaju. To je tripartitni socijalni dijalog koji nismo mi izmislili, već preuzimamo iz svijeta. No, ovdje vlast dođe i nametne određene mjere svima, što je klasični oblik gušenja dijaloga", kaže Mišić uz napomenu da vlade imaju poseban status – istovremeno su poslodavci, vlast te svakako i sami radnici.

Mišić dodaje da su sindikati u RS-u osposobljeni za socijalni dijalog i da su u tom segmentu ispred vlasti i poslodavaca.

"Sindikati su prošli mnogo edukacija u svojim međunarodnim organizacijama. U posljednjih nekoliko godina imamo različite projekte u kojima tripartitno učestvujemo, a ključni cilj je jačanje kapaciteta socijalnih partnera za socijalni dijalog. Nažalost, u ovakvim projektima, koji jesu značajni, dolaze ljudi koji ne donose ključne odluke, koji nemaju moć odlučivanja. Tu se vide određeni jazovi koji se ne daju premostiti, vidi se da vi u društvu nemate podršku da konfliktne situacije rješavate dijalogom", kaže Mišić.

Trenutno, socijalni dijalog funkcionira na principu da svaka strana u tom dijalogu nastoji nametnuti svoje interese, dok se kompromis smatra porazom, kaže Jelen Katić, voditelj projekta "Podrška socijalnim partnerima u socijalnom dijalogu".

Novi početak za socijalni dijalog

U procesu socijalnog dijaloga ključno je da su sve relevantne strane istinski uključene i to na svim nivoima.

"Srž efikasnog i efektivnog socijalnog dijaloga je u povjerenju, toleranciji, uvažavanju i privrženosti tom zadatku svih njegovih aktera. Naglašavam riječ 'svih' aktera, jer samo tako se mogu zajedno opredijeliti za usklađivanje posebnih i općih interesa. Međutim, prirodno je da partneri imaju različite interese. Stoga nema društvenog razvoja bez priznavanja tih različitosti, kao i bez priznavanja nužnosti zajedničkog rada na izgradnji društva po mjeri svakog člana zajednice. Upravo konstruktivni i efikasni socijalni dijalog predstavlja alat koji se koristi u procesu donošenja politika, kako bi se politike i zakoni usvajali u dogovoru sa socijalnim partnerima. Na taj način se usvajaju politike i propisi u interesu društva i koji su usmjereni na smanjivanje društvenih nejednakosti, socijalnu uključivost, povoljnije ekonomsko okruženje i otvaranje novih održivih radnih mjesta", pojašnjava Katić.

Socijalni dijalog u Bosni i Hercegovini je mehanizam novijeg datuma te je stoga vrlo teško usporediti mehanizme koji se u državama članicama EU, kroz državne sisteme industrijskih odnosa, razvijaju i više od 100 godina te one koji se u EU razvijaju od njenog osnutka. Bosna i Hercegovina se, kao uostalom i sve druge zemlje u tranziciji, suočava s različitim izazovima i zaprekama kada se radi o ulozi socijalnih partnera i mehanizmima socijalnog dijaloga. Spomenuti izazovi i zapreke su rezultat nedostatka solidne infrastrukture, manjka funkcionalnih mehanizama konsultacija i institucija sa finansijskim i ljudskim resursima, izostanka jasnih procedura i pravila, nedovoljne političke volje za dijalogom sa socijalnim partnerima i uzimanja u obzir njihovih prijedloga te ulaska u konstruktivan dijalog koji bi doveo do izgradnje konsenzusa o javnim politikama. Pored toga, veliki nedostatak je i manjak iskustva i tehničkih kapaciteta da učinkovito zastupaju interese svog članstva, ali i da provode bipartitne i tripartitne pregovore i konsultacije, traže saveznike i razvijaju zajedničke strategije u procesima donošenja politika.

"Kako sam ranije spomenula – prošle godine i EU je odgovarajući na izazov unapređenja uloge socijalnog dijaloga u svim državama članicama EU pokrenula inicijativu 'novi početak za socijalni dijalog'. Uzimajući u obzir važnu ulogu koju socijalni dijalog kroz poticanje konkurentnosti i pravednosti te gospodarskog i društvenog blagostanja ima za evropski socijalni model, Evropska komisija nastoji promicati socijalni dijalog diljem EU. U samom središtu ovih nastojanja nalazi se 'novi početak za socijalni dijalog', zajedničko nastojanje svih institucija EU i socijalnih partnera u svrhu daljnjeg jačanja socijalnog dijaloga na nivou EU i nacionalnom nivou", pojašnjava Katić.

Upravo EU finansirani projekt "Podrška socijalnim partnerima u socijalnom dijalogu" ima za cilj, pored ostalog, da pokaže kako socijalni partneri i njihove organizacije mogu i moraju igrati ključnu ulogu u razvoju politika, posebno u područjima gdje socijalni partneri imaju određenu stručnost. Stoga je imperativ implementacije projekta stvoriti ozračje u kojem će državni službenici i socijalni partneri koristiti dostupne mehanizme socijalnog dijaloga kao zagovaračke i pregovaračke alate u oblikovanju javnih politika.

"U svakom postupku proširenja EU, pogotovo od 2000. godine, predstavnici EU su pozivali na jaču uključenost socijalnih partnera u proces pristupanja u državama kandidatkinjama. Brisel od socijalnih partnera očekuje da odigraju iznimno važnu i široku ulogu i to od ostvarivanja širokog društvenog konsenzusa o pristupanju EU do njihovog aktivnijeg uključivanja, kako u pristupne pregovore, tako i u donošenje politika na nacionalnom nivou. Ako se upitamo zašto je to tako, odgovor je vrlo jednostavan: Socijalni partneri poznaju stvarnu situaciju u vezi s radnim mjestima u BiH. Shvataju koje su potrebe radnika i poslovnih subjekata i štite njihove interese. Njihovo uključivanje u navedene procese pomaže u osiguravanju da se inicijativama na nivou EU u obzir uzmu njihove bojazni. Preduvjeti za jačanje socijalnog dijaloga i jačanje uloge socijalnih partnera bili su i ostaju sastavni dio preporuka Komisije državama pristupnicama, kao i element koji se ocjenjuje u redovnim godišnjim izvještajima o napretku zemalja kandidatkinja", kaže na kraju Katić.