Spas za djecu sa semafora u Tuzli: Prihvatilište kao zamjena za topli dom

Sa ovakvim, ali i brojnim drugim slučajevima suočava se stručno osobolje iz Centra za socijalni rad u Tuzli.

Kako nam je kazao socijalni radnik iz ove ustanove Nedeljko Jurić, nakon što osoblje dobije dojavu da se na ulici nalaze maloljetnici koji prose, ekipa u pratnji policijskih službenika izlazi na teren.

"Jedan od prioriteta u našem radu je da se što prije uspostavi kontakt sa žrtvom, odnosno odlazak na teren sa pripadnicima policije. Mi žrtvi, uz prethodnu stručnu pripremu, omogućimo da bez straha navede sve činjenice koje su relevantne za utvrđivanje", pojašnjava u razgovoru za Klix.ba Jurić.

Nakon što se utvrde sve neophodne činjenice, socijalni radnici i policija žrtve odvode u prihvatilište koje se nalazi u Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.

Naime, u okviru transformacije ovog doma već godinu i po dana djeluje prihvatilište za djecu zatečenu u skitnji i prosjačenju na ulicama. Trenutni kapacitet je 12 kreveta, a djeca uzrasta od pet do 18 godina imaju priliku dobiti osnovne uslove za život.

Kroz prihvatilište prošlo 57 djece

Prema riječima direktora Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli Amira Muharemovića, kroz prihvatilište dosad je prošlo 57 djece.

"Njima se ovdje pruža ishrana, obuća, odjeća, osnovna medicinska njega, sav stručni sadržaj, odnosno rad pedagoga, psihologa, defektologa, logopeta, medicinske sestre, ali i odgajatelja koji kroz razne radionice provode određene aktivnosti s djecom", kaže Muharemović.

Djeca u ovom prihvatilištu mogu ostati najviše tri mjeseca, a nakon što dođu, vrlo brzo se prilagode uslovima i radu.

"Ukoliko djeca ostaju duže od mjesec dana, onda u saradnji sa Centrom za socijalni rad u Tuzli pravimo plan zaštite kojim se oni uključuju u obrazovni sistem u skladu sa godinama", ističe Muharemović.

Većina žrtava najčešće ostane tri mjeseca, a prema riječima našeg sagovornika, nerijetko se primjeti i žal kod djece kada trebaju napustiti prihvatilište, posebno u slučajevima ako se vraćaju u porodicu.

"Mi imamo anegdotu. Naime, nakon što se šestero djece iz jedne porodice vratilo kući, majka je došla u Centar za socijalni rad i rekla kako smo im mi 'pokvarili' djecu. U smislu da djeca neće više prositi, hoće da idu u školu i da svako jutro žele prati zube. Uistinu se napravilo finih pomaka, a na nama je da radimo što bolje možemo", priča nam Muharemović.

Više od 40 djece na ulicama Tuzle

Prema podacima nevladinog sektora, više od 40 djece prosi na ulicama Tuzle. Ovaj broj daleko je veći u ljetnim mjesecima kada se u gradu soli povećava broj turista.

Prema riječima socijalnog radnika Jurića, dodatni problem stvara i činjenica da prosjačenje organizuju kriminalne grupe koje na ovaj način ostvaruju ogromnu zaradu iskorištavajući maloljetnike.

"Nerijetko se nađemo u veoma neugodnim situacijama gdje smo izloženi raznim prijetnjama. Pokušavajući da zaštitimo djecu, nerijetko budemo izloženi verbalnim napadima, što nam dodatno otežava posao i rad sa takvom djecom. Ona u biti nisu kriva ni za šta. Spletom okolnosti budu uvučena u nešto što ne bi željela biti. Vrlo teško je doprijeti do te djece te im uspostaviti 'normalne' stavove u životu", ističe Jurić.

Maloljetni prosjaci spadaju u grupu građana BiH koji su nerijetko izvan socijalne i zdravstvene zaštite, nisu uključeni u obrazovni sistem, a često su i pravno nevidljivi.

Njihova svakodnevnica, ističu naši sagovornici, sastoji se od borbe za bolje sutra.