Sve što država treba uraditi jeste stvoriti uslove. Napraviti ili opremiti dvorane, bazene, borilišta i obezbijediti pristojne budžete koji će pokriti putovanja naših sportista. Međutim, složena politika, složeno državno ustrojstvo usložnilo je i sport u ovoj zemlji. Tako da se pred svaki sport postavljaju svojevrsne prepone koje većina klubova i sportista teško preskače.
Zbog toga individualni uspjesi poput onog Lane Pudar postaju još veći.
Politika u BiH se uglavnom bavi sama sobom, pa zato godinama, uprkos brojnim inicijativama nema ni zakona o sportu niti sistemskog pristupa u odnosu prema državnim reprezentacijama. Gotovo da nema godine, a da se ne javi neki državni tim koji nema novca za putovanje na takmičenje.
Posljednji primjeri su muška i ženska košarkaška reprezentacija čije je učešće na Evropskom, odnosno Svjetskom prvenstvu bilo upitno. Tek kada se problem iznese na površinu onda se javljaju određeni nivoi i izdvajaju novac iz tekućih rezervi. BiH je došla u takvu poziciju da državne reprezentacije često finansira Kanton Sarajevo ili odvaja većinu novca za reprezentativne nastupe.
Jedan od najvećih uspjeha bh. reprezentativnog sporta, uspjeh kadetske košarkaške reprezentacije 2015. kada su postali prvaci Evrope visio je o koncu. Ali ne zbog igre naših košarkaša, već zbog nedostatka novca, kada su privrednici u posljednji trenutak uplaćivali novac za nastup naših sportista.
Ni nakon toga ništa se nije promijenilo. Politika sport u ovoj zemlji posmatra kampanjski.
Na državnom nivou ista ona politika koja blokira svaki državni napredak i iskorak to isto radi i u sportu. Tako da je reprezentativni sport u velikoj mjeri preslika politike. Izuzetak je možda nogometna reprezentacija, ali samo zbog toga što FIFA u velikoj mjeri finansira savez i ne dozvoljava bilo kakav upliv politike.
U takvim okolnostima sportskim kolektivima i individualcima u pomoć uskaču niži nivoi. A s obzirom da uglavnom daju novac iz budžetskih rezervi ili sličnih odjela, onda zvaničnici, političari ili predstavnici institucija to rade glasno, da svi čuju.
Naravno, postoje i izuzeci, a takvih ima i u slučaju Lane Pudar pa je i sama to potvrdila obraćajući se na dočeku u Mostaru kako nije imala problema s finansijama.
Medijsku pažnju Lane Pudar sada koriste mnogi pa im nije teško za vikend se spustiti do Starog Mosta za fotografiju i naglašavanje svoje pomoći.
Lana naravno zaslužuje svu podršku koju je dobila pa i mnogo više, ali trenutno naglašavanje novca i stana koji joj se dodjeljuju više liči na političko zamagljivanje očiju javnosti zašto do sada nema sistemskih rješenja.
Hoće li svi ti političari sada redom uspješnim sportistima ovako dodjeljivati novac ili je rješenje u sistemskom pristupu? Oni koji danas dodjeljuju stanove i novac dolaze iz stranaka koje su ranije odbijale glasati za neka sistemska rješenja, poput zakona o sportu.
I da, na dočeku Lane Pudar trebali su biti sportski radnici i građani, a nikako političari u prvim redovima. Tek kada svaki sportista koji predstavlja državu bude u situaciji da ne mora brinuti hoće li njegova reprezentacija imati novca za nastup na nekom prvenstvu. Tek kada budu imali zadovoljavajuće uslove za treniranje, tek onda će političari moći doći u prvi red na proslavu uspjeha s buketom cvijeća. Do tada sve je politička samopromocija.
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
