Sramni zavjet šutnje: 32 godine od žive lomače u Pionirskoj u Višegradu

U noći 14. juna 1992. godine zločinci na čelu sa Milanom Lukićem žive su spalili preko 60 bošnjačkih civila. Najmlađa žrtva bila je beba starosti tek dva dana, koja u trenutku spaljivanja nije ni ime dobila. Preživjelo je osam osoba, od kojih su dvije kasnije preminule prirodnom smrću.

Pripadnici specijalne vojne formacije "Osvetnici", pod komandom ratnog zločinca Milana Lukića, dan ranije su u višegradskim selima Koritnik i Sase zarobili preko 60 osoba bošnjačke nacionalnosti. Radilo se, uglavnom, o ženama, djeci i starijim osobama, različitih životnih dobi. U zločinu u Pionirskoj ulici najviše je spaljeno žrtava sa prezimenom Kurspahić, čak njih 39, svi iz sela Koritnik.

"Važno je naglasiti kako su sudije Haškog tribunala spaljivanje civila u Pionirskoj ulici (14. juna 1992. godine) i na Bikavcu (27. juna 1992. godine) okarakterizirale kao najgore primjere nečovječnih postupaka jednog čovjeka prema drugom, konstatirajući sljedeće: 'U cijelom predugačkom i prežalosnom historijatu ljudske bijede i nečovječnosti čovjeka prema čovjeku, paljevine u Pionirskoj ulici i na Bikavcu moraju zauzeti visoko mjesto. Pred kraj 20. vijeka, vijeka obilježenog ratovima i krvoprolićima gigantskih razmjera, ovi stravični događaji usijecaju se u pamćenje zbog naročite okrutnosti koja je potrebna za napad putem paljevine, zbog očiglednog predumišljaja i kalkulisanosti koji su mu svojstveni, i zbog gole bezosjećajnosti, monstruoznosti i brutalnosti utjerivanja i blokiranja žrtava u dvije kuće pretvorene u klopke, čime su one učinjene bespomoćnim u paklu koji je uslijedio, kao i zbog stepena bola i patnje nanijete žrtvama koje su žive spaljene'", podsjeća prof. dr. Ermin Kuka, viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Za ovaj zločin su na Haškom tribunalu pravosnažno presuđeni zločinci Milan Lukić, na doživotnu kaznu zatvora, i njegov rođak Sredoje Lukić na 27 godina zatvora dok je na Sudu Bosne i Hercegovine pravosnažno presuđen zločinac Radomir Šušnjar na 20 godina zatvora.

"Paradoksalna je činjenica da su za ovaj masovni zločin, pomno i do u detalje planiran, pripremljen i organiziran, do danas presuđena samo trojica zločinaca. Nije bilo moguće da samo tri osobe mogu takvo nešto učiniti, a da nisu imali i svoje pomagače, koji su danas slobodni ljudi. Ne postoje gotovo nikakve naznake da će i ostali biti dovedeni pred lice pravde, što je sigurno veliku propust pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini. Ova činjenica je još više zabrinjavajuća, imajući u vidu to da ni do danas nisu pronađeni nikakvi tragovi ili bilo kakvi posmrtni ostaci spaljenih žrtava, kako bi bili dostojno pokopani i znalo se mjesto njihovog vječnog smiraja. Zapravo, i danas traje taj tvrdokorni i sramni zavjet šutnje komšija Srba koji, ne negiraju, ali ni ne žele da govore o ovom zločinu i otkriju lokaciju na koju su odvezeni posmrtni ostaci žrtava. Lokalne vlasti i građani srpske nacionalnosti u Višegradu sramno šute o tome, misleći da će vremenom biti sve manje onih koji će o tome govoriti, koji će pamtiti i pozivati na odgovornost", ističe Kuka.

Uz to, dodaje, nastoje skinuti i zataškati vlastitu odgovornost, na način da zločinca Milana Lukića predstavljaju kao nekog ko je komandovao navodnom paravojnom formacijom, a ne specijalnom vojnom formacijom VRS u sastavu 2. Podrinjske lake pješadijske brigade Višegrad. To se čini, primarno, s ciljem da bi se pokazalo kako iza te formacije nije stajao viši sistem komandovanja i rukovođenja, pa samim time se i pokušava skinuti odgovornost VRS za stravične zločine koje je ta formacija počinila nad Bošnjacima.