Šta nakon neustavne parade: Gdje je Inzkov zakon i do kada će se tolerisati ponižavanje države
A ko će povratnike umiriti i objasniti da to što im neko pod prozorom pjeva prijeteće nacionalističke pjesme i slavi osuđene ratne zločince nije ništa ozbiljno? Hoće li neki diplomata doći u Foču, Prijedor ili Gacko pa reći da je to beznačajni incident. Hoćemo li ponovo slušati poruke iz Srbije i Hrvatske kako treba sjesti za sto i dogovoriti se. Hoćemo li slušati izjave Zorana Milanovića kako je Milorad Dodik najmanji problem u BiH?
Zar se marširanje nacionalizma u gradovima RS-a može toliko relativizirati. Kako uopšte pregovarati o reformama, o izbornom zakonu ako se nakon svih pravomoćnih presuda, nakon državnog zakona o kažnjavanju veličanja ratnih zločinaca, na ulicama u RS-u čuju pjesme zahvale Ratku Mladiću, ako se pjeva o krvavoj Drini i slično. Onaj ko sve to zanemaruje ili je izuzetno tolerantan ili ne želi dobro ovoj državi.
Prve američke sankcije su objavljene. Na listi je Milorad Dodik te Alternativna televizija. Očekuje se da će na istu listu još firmi i pojedinaca nižeg ranga od Dodika, ali je jasno da prvi čovjek politike entiteta RS, koji se odaziva i na ime člana Predsjedništva BiH nastavlja destruktivnu politiku.
Nedugo nakon objave tzv. Inzkovog zakona, kada su se politički predstavnici iz RS-a povukli iz državnih institucija, slušali smo poruke kako je to privremeno, kako će se Dodik smiriti nakon godišnjih odmora i kako će od jeseni sve biti uredu. Jesen je došla i prošla. U međuvremenu je vlast RS-a donijela svoj zakon o lijekovima te započela povlačenje iz državne agencije. Potom su donijeli zakon kojim odbacuju primjenu Inzkovog zakona na teritoriji RS-a, koji je stupio na snagu.
Krajem 2020. godine Narodna skupština RS-a je donijela zaključke kojima u narednih šest mjeseci započinje povlačenje iz Oružanih snaga BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) te formiranje entitetske inačice tih ustanova.
Dodik je i u 2022. uprkos sankcijama ušao na valovima stare politike. Jače i glasnije nego ikad ranije obilježio je 9. januar. Na svečanost je kao VIP gosta doveo ratnog zločinca Vinka Pandurevića (U Hagu osuđen na 13 godina zatvora), a svi zajedno s prvom postavom ministara iz RS-a, ali i Srbije mahali su i pozdravljali defile policije koja je pjevala o krstu Nemanjića: "Srba ima kao lista, nema više komunista. Za krst, za krst Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banja Luko naša diko… Srba ima kao lista, nema više komunista. Za krst, za krst Nemanjića. Za slavu, za slavu Obilića. Stasala je naša dika, nova Srpska Republika… Za krst, za krst…".
Ova pjesma prolamala se Banjom Lukom, u entitetu koji je entitet i Bošnjaka i Hrvata.
Posebno je pitanje za građane RS-a šta slave. Šta se nacionalističkim ispadima pokriva. Kojim građanima vlast RS-a servira priču o Danu RS-a. Čemu kliču okupljene mase. Čak je i predsjednik SDS-a Mirko Šarović jučer kazao da je upitno da li u tom entitetu ima i milion ljudi.
"Danas imamo Republiku Srpsku, ali bez ljudi i to je najveća mana. Godine 2001., kada sam bio predsjednik, govorilo se o 1.200.000 stanovnika. Danas ih je mnogo manje", rekao je Šarović.
"Vlast s Temua" ili šta bi bilo s Donjom Jablanicom da udruženja i građani nisu zasukali rukave
