22 godine poslije
41

Šta sluti saopćenje PIC-a: OHR još 1999. utvrdio da NSRS ne može odlučivati o primjeni državnog zakona

V. K.
Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba
Nakon usvajanja Zakona o neprimjenjivanju Inzkovih Izmjena i dopuna Krivičnog zakona BiH u Republici Srpskoj, kao i najave stavljanja van snage čitavog niza državnih zakona, otvoreno je pitanje šta OHR može uraditi u trenutnoj situaciji.
S tim u vezi, korisno je podsjetiti na skoro istovjetnu situaciju, koja se desila 1999. godine, kada je Narodna skupština RS donijela prve posebne zakone o primjenjivosti zakona države BiH u tom entitetu.

Iako je tada odobrila primjenu zakona, NSRS je htjela pokazati da je ona krajnja instanca, koja odlučuje o tome da li će se državni zakoni primjenjivati. NSRS je sebi faktički otvarala prostor da za neke buduće državne zakone konstatuje da su - neprimjenjivi i stavi ih van snage.

NSRS je tada donijela (Službeni glasnik Republike Srpske, 17/99, od 15. jula 1999. godine):

  • Zakon o primjeni Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH (Službeni list 7/98)

  • Zakon o primjeni Zakona o carinskoj politici

  • Dva zakona o primjeni carinskih tarifa

  • Zakon o primjeni Zakona o direktnim stranim investicijama

Na ove poteze NSRS, promptno je reagovao tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, poništivši navedenih pet zakona NSRS.

U svojoj odluci, Petritsch kaže da su "zakoni Bosne i Hercegovine direktno primjenjivi na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, te da nije ostavljen prostor za usvajanje posebne entitetske legislative u vezi sa njihovom primjenom na teritoriji entiteta".

On dodaje da "postojeća praksa NSRS-a da usvaja specijalne entitetske zakone, kojima izjavljuje da je validni državni zakon primjenjiv na teritoriji RS-a, predstavlja neprihvatljivu praksu, koja je protivna zakonskom i ustavnom sistemu".

"Entiteti su ovlašteni samo da objavljuju državne zakone u svojim službenim listovima, ali po Ustavu Bosne i Hercegovine nisu nadležni da usvajaju posebne zakone o primjeni tih zakona (državnih, op. a.) na teritoriji entiteta", zaključuje Petritsch.

Ovo OHR-ova pozicija nije važna samo zbog Inzkovog zakona, već i zbog najave SNSD-a da će, posebnim zakonima u NSRS, staviti van primjene i druge državne zakone (o VSTV-u, Tužilaštvu i Sudu, Oružanim snagama, OSA-i).

Svi ti državni zakoni su direktno primjenjivi i o njihovoj primjeni ne može odlučivati entitetska skupština. Sve pokušaje NSRS-a da odlučuje o tome može, uz Ustavni sud, osporiti i OHR, što pokazuje i Petritscheva odluka, a za puno provođenje svog mandata OHR ima i političku podršku PIC-a.

O tome svjedoči i današnji kominike Upravnog odbora PIC-a u kojem su članice (SAD, Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Velika Britanija, Evrpska komisija i Vijeće EU, te Turska uime OIC-a) istaknule da "čvrsto podržavaju autoritet, mandat i vitalnu ulogu visokog predstavnika" što je i više nego indikativno u trenutnoj situaciji.