Šta su moderna rješenja u liječenju sarkoma: Pacijenti i doktori upadaju u dvije zamke
Semir Vranić, ljekar patolog, profesor patologije u Kataru i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine je kazao da Medicinsko odjeljenje Akademije ima odbor za maligna oboljenja i svake godine organizira jedan stručni skup.
"Ove godine je organizovan stručni skup o sarkomima. Sarkomi su velika hererogena skupina malignih tumora i relativno je rijetka", rekao je.
Dijagnostika i tretman sarkoma nerijetko predstavljaju veliki izazov u kliničkoj praksi. U posljednjih nekoliko godina došlo je do značajnih pomaka u dijagnostici i liječenju ovih neoplazmi, što je sve doprinijelo poboljšanju tretmana i ishoda u liječenju pacijenata sa sarkomima.
Potpredsjednica Akademije Lidija Lincender-Cvijetić je kazala da je cilj skupiti naučnike iz određenih oblasti koji se bave malignim bolestima.
"Želimo da razmijenimo svoje znanje, iskustvo i da povećamo svoje znanje i da pratimo kuda ide nauka, kuda to sve skupa kreće jer znamo da malignih bolesti ima sve više, a da terapija još uvijek nije riješena. Uvijek se nadamo nekom čudu, ali ako se na vrijeme vrši dijagnostika, a o čemu će se govoriti i ovdje, i ako se kontinuirano prati i primaju lijekovi prognoza može biti zaista dobra", poručila je.
Među predavačima na današnjem skup je doktorica Lejla Milišić iz Klinike za radiologiju, KCU Sarajevo. Ona će govoriti o radiološkom pristupu u dijagnostici sarkoma.
Doktor Mirza Bišćević sa odjela ortopedije i traumatologije Opće bolnice "Prim. Dr. Abdulah Nakaš" Sarajevo govorit će o procesu dijagnosticiranja i problemima sa kojima se suočavaju pacijenti i doktori prilikom dijagnosticiranja. Kako kaže, postoje dvije glavne zamke koje se moraju izbjegavati.
"Postoje jasni protokoli obrade i liječenja malignoma lokomotornog aparata, ali jako je varijabilan put pacijenta od prvog simptoma do postavljanja sumnje i početka obrade/liječenja. Rezultati liječenja ovise o prirodi novotvorine (PH) na koju ne možemo uticati i stepena raširenosti (TNM stage-ing) na koji možemo uticati, prvenstveno pravovremenom sumnjom i iniciranjem hitne obrade pacijenta. Veliki broj sličnih stanja (dif. dijagnoza), opasnost previda i niska incidenca sarkoma su faktori koji čine tu zadaću teškom. Organizacija zdravstvenog sistema (obrada pacijenta) može praviti praktičan problem ordinarijusu - 'legitimno' je poslati pacijenta na MR i 'čekati da radiolog postavi dijagnozu', dok istovremeno pacijent 'misli' ako su mi dali termin za dva ili više mjeseci nije hitno jer 'oni znaju'. Uostalom, nalazi kod sarkoma oboljenja 'kratko' vrijede jer tumor raste. S druge strane, opterećavanje ostalih pacijenata radnom dijagnozom sarkoma jeste veliki psihički šok zbog kojeg oni traže mnoštvo ponavljajućih pretraga kako bi opovrgli našu sumnju", rekao je.
On je upozorio da kako bi se ove dvije zamke izbjegle neophodno je obratiti pažnju na sve moguće kliničke znakove (nastanak, tok, periodičnost simptoma, ostale bolesti...), tražiti odmah dostupne procedure (Rtg i UZV), držati pacijenta na oku, organizirati dalju dijagnostičku obradu, a po potrebi i hitnu hospitalizaciju, odnosno ne dopustiti da se pacijent "izgubi".
Brojni drugi predavači će govoriti danas i o današnjem ortopedskom pristupu, sistemskom tretmanu, ulozi radioterapije u personaliziranom tretmanu sarkoma, kao i o ulozi NGS u skriningu pedijatrijskih sarkoma.
