Sto godina nakon rođenja Nelsona Mandele: Isprekidane nade u Južnoafričkoj Republici
Južnoafrička Republika se, nakon desetljeća vladavine bijele manjine, riješila historijske nepravde što je širom svijeta dočekano s velikim oduševljenjem, ali su zapostavljeni tokom protekle 24 godine dok su se, uglavnom, trudili da žive u skladu s Mandelinom vizijom.
Nejednakost se povećala
U izvještaju Svjetske banke, objavljenom ranije, navodi se kako je Južnoafrička Republika najodgovornije društvo na svijetu, budući da su naslijedili borbu protiv apartheida i nisu se uspjeli riješiti njegovih posljedica.
"Nejednakost se povećala od kraja apartheida 1994. godine", navodi se u izvještaju, uz napomenu da to utječe na zapošljavanje, kao i na životni standard.
Izvještaj je otkrio da je još tri miliona Južnih Afrikanaca palo ispod granice siromaštva između 2011. i 2015. godine.
Rasizam ostaje neprevaziđena tema, s rasističkim komentarima na društvenim mrežama i svakodnevnom životu koji redovito izaziva bijes i bijesnu javnu raspravu, piše AFP.
Prostorna segregacija apartheida se također jako malo promijenila budući da mnogo crnaca živo u nekadašnjim gradovima, kao što je Soweto, dok bijeli ljudi i dalje većinski žive u predgrađima srednje klase.
Ekonomska bol
Godine 1994. stopa nezaposlenosti iznosila je otprilike 20 posto, uz nadu da će ponovno angažman zemlje s globalnom ekonomijom dovesti do rasta koji će transformirati tržište rada.
Međutim, činjenice su neumoljive, pa je nezaposlenost dostigla 26,7 posto, a rekord nakon što je okončan apartheid postavljen je 2017. godine. Mnogi analitičari kažu kako je stopa nezaposlenosti daleko veća, a nezaposlenost mladih prelazi 50 posto.
Brojke ukazuju na to da su Južnoafrikanci rođeni nakon 1994. godine razočarani, očajni zbog posla i isključeni iz ekonomskih tokova.
Rast BDP-a Južne Afrike bio je nestabilan i često spor, s porastom od 3,2 posto 1994. godine na 5,6 posto u 2006. godini.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
