Stručnjakinja za identifikaciju tijela piše o iskustvu u BiH: Vidjela sam vašu smrt, a vjerovatno i svoju

Provela je 15 godina kao stručnjak za identifikaciju ljudi, između ostalog na pozicijama u Međunarodnoj komisiji za nestale osobe u Bosni i Hercegovini. Godine 2017. je odložila svoju forenzičku opremu kako bi počela da piše. U posljednjem objavljenom tekstu je zapisala zapažanja iz karijere, koju je bazirala na istragama smrti. Tom prilikom se podsjetila nekoliko slučajeva iz BiH.

Tekstu naslova "Kako ne kopati sopstveni grob?", ova forenzičarka počinje sa nabrajanjem raznih smrti koje je vidjela tokom radnog iskustva te početnim zaključkom da je svačiju smrt vjerovatno već vidjela pa i svoju. Među tragičnim slučajevima, nabrojala je i ono što je zatekla u bosanskim masovnim grobnicama.

"Stajala sam u masovnim grobnicama pored posmrtnih ostataka hiljada muškaraca i dječaka ubijenih tokom bosanskog rata. I vidjela sam porodice tih ljudi kako sa strane nijemo gledaju dok sam izvlačila njihove rođake iz okeana smrti i prljavštine", navela je.

Objašnjavajući to kako se nosila sa svim smrtima koje su bile dio njenog posla, navodi da su ponekad neke smrti ostavljale traga. Tako je navela primjer 14-godišnjaka iz BiH koji je ubijen tokom rata.

"Njegove patike su bile brend koji sam prepoznala, isti stil koji bih mogla vidjeti u ormanu mog brata. Da li je ovaj dječak znao da će to biti posljednji put da veže cipele?", zapitala se ona.

U svom tekstu objašnjava zašto je odabrala pomagati mrtvima i njihovim porodicama kazavši da se prilikom pronalaska dokaza i identifikacije osjećala kao da radi nešto važno. Osvrnula se na identifikaciju tijela iz BiH početkom 2000-ih.