Suljagić za Klix.ba: Predstavljat ću one koji se 'nisu snašli', Dodik i njegova klika su posljednji nacisti u Evropi

Članice koalicije su ozbiljne stranke, nikome od njih ovo nisu prvi izbori i siguran sam da će uspješno okončati aktivnosti vezane za izbore, u kojima Prvi mart svakako ni po zakonu ne bi smio i mogao učestvovati. U posljednjih par mjeseci moje učešće u radu Prvog marta bilo je svedeno na posredovanje u pregovorima o uspostavi Koalicije, dok su posao registracije birača obavljali momci i djevojke koji su to radili bez ikakve institucionalne podrške. I radili junački, ako tako mogu reći. Otprije nekoliko dana ni formalno nisam na čelu Prvog marta i jedino žalim što više neću imati priliku da radim s tim mladićima i djevojkama koji su pokazali svima kako se zapravo bori za vrijednosti i ideale.

Ali, koliko je realno da izborite pobjedu u suočavanju s kandidatima za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH iza kojih stoje stranke sa jakom infrastrukturom poput SDA (Bakir izetbegović), ili kandidata poput dr. Mustafe Cerića... Elem, koji su to glasači koji bi mogli glasati za Vas, na koje glasačko tijelo idete?

Odluka o kandidaturi je sa tog stanovišta potpuno racionalna: iz izbora u izbore vidimo da je biračko tijelo podijeljeno prilično ravnomjerno na lijevo i desno od centra i da se na svakoj strani nalazi oko tri stotine do tri stotine i pedeset hiljada glasova.

U ovom trenutku za glasove desno od centra se nadmeće, četiri, a najvjerovatnije i pet kandidata. Na lijevoj polovini biračkog tijela ja sam jedini ozbiljan kandidat. Osim ako, naravno, u kandidate na računate i kandidaturu Bakira Hadžiomerovića koja je rani bajramski poklon Zlatka Lagumždija njegovom prijatelju Bakiru Izetbegoviću, odnosno dio sporazuma Lagumdžija-Izetbegović da izigraju narodnu volju poslije izbora i omoguće sebi još četiri godine službenog auta i vozača i enormnog ličnog bogaćenja. Stoga je glas za bilo koga drugog osim mene, glas za nastavak vladavine Lagumdžija-Izetbegović i glas za još četiri godine kakve su iza nas.

Nemojte, također, zanemariti ni činjenicu da je Demokratska fronta uspjela izgraditi zavidnu infrastrukturu u periodu koji je iza nas i da nisam sam u ovome. Dalje, protivkandidati koje ste spomenuli su ljudi koji manje ili više posljednje dvije decenije jedu hljeb sa narodne grbače. Izuzmu li se dvije godine između 2009. i 2011., cijelu svoju karijeru sam napravio u privatnom sektoru i znam kako je zaraditi neki dinar i izdržavati šehidsku porodicu u uslovima tranzicijskog kapitalizma i znam kako živi ovaj narod.

Na ljudskom i ličnom planu, nisam nimalo impresioniran konkurencijom. U mojim godinama niko od njih nije bio postigao ni izbliza ovoliko koliko sam ja postigao. Obrazovaniji sam od svih njih, imam više energije i ozbiljne rezultate iza sebe i sve što imam od imovine je kuća u Bratuncu i trinaest mezarova. I ne bojim se. Jer, kako kaže lik iz Sušićevog Hodža-Straha: 'Nisam sam. Ima nas na hiljade. I nije nam prvi put. A sve što se u korist svoje zemlje čini, ugrađuje se u ono što će se jednog dana dogoditi'.

Šta možete donijeti bosanskohercegovačkoj, ali i bošnjačkoj politici? Šta su njezini ključni nedostatci danas?

Prije svega, vrlo jasnu viziju naše zemlje kao zemlje jednakih i jednakopravnih građana na svakom njenom koraku, plan da mobiliziramo resurse koji su nam potrebni da tu viziju provedemo u djelo i svu svoju nemalu ličnu energiju koju ću posvetiti provođenju tog plana.

To su ujedno najveći nedostaci bosanske politike danas: odsustvo vizije i sposobnosti da se ta vizija provede u djelo. A snaga i jasnoća vizije je razlika između ozbiljnih političara i političkih projekata i slučajnih prolaznika kroz politiku. Ova zemlja nema vremena da sačeka dok se Bakir Izetbegović nakani da nešto uradi, nema vremena za ljude koji ne znaju šta hoće, i ne umiju da to urade i u rijetkim situacijama kad znaju šta hoće.

Koliko stoje ocjene da ste Vi, kao i DF, 'američki igrači' i da vaše djelovanje ima podršku američke administracije?

Ja sam bosanski igrač. Našim američkim prijateljima se i ovim putem iskreno želim zahvaliti za svu pomoć koju su svima nama pružili u protekle dvije godine – od kampanje 'Glasaću za Srebrenicu' do borbe protiv usvajanja aparthejdnog zakona o prebivalištu – ali moja agenda je bosanska. Posljednjih ne znam koliko stotina godina jako mnogo ljudi i skupina su govorili kako je propast Bosne iza ćoška, kako treba da se strpe još samo malo i da će propasti, a ona se iznova i iznova podiže na noge i istina, uvijek plaća tragično visoku cijenu za to. Ali zbog toga volim ovu zemlju i posvećen sam joj više nego bilo ko drugi u politici ove zemlje.

Šta će biti Vaši politički cilj zbog kojeg ponovo ulazite u politiku? Javnost Vas je posljednjih godina posebno prepoznala kroz djelovanje na čelu Koalicije Prvi mart. U više navrata ste otvoreno ukazivali na diskriminaciju Bošnjaka i drugih nesrba u Republici Srpskoj. Je li ukidanje RS zapravo osnovni motiv zbog kojeg se kandidirate? Ako jeste, koliko je taj cilj realan, jer znamo iskustvo Harisa Silajdžića i politike 100 posto BiH?

Politika je posao kreiranja stvarnosti. Mi danas živimo u stvarnosti koja je kreirana ognjem i mačem, genocidom i zločinima protiv čovječnosti, u tri mjeseca 1992. godine. Nikad neću pristati na tu stvarnost, bio član Predsjedništva ili ne, cijeli svoj život ću raditi na tome da tu stvarnost izmijenimo. Ali, nisam Haris Silajdžić i od mene niko ne treba, niti može očekivati jeftino parolašenje, nego konkretne korake, mjere i rezultate.

S druge strane, građani ove zemlje moraju znati da na pola naše zemlje vlada rasistički režim koji samo drugim sredstvima vodi istu politiku prema građanima nesrpske nacionalnost kakvu je vodio i režim Radovana Karadžića. Zato ću na uvredu svaki put uzvratiti uvredom, jer ne vjerujem u moralne pobjede: ako je Sarajevo Teheran, onda je RS Vermaht; ako Srebrenica nije genocid, onda su Milorad Dodik i njegova klika posljednja skupina nacista u Evropi.

Međutim, problem koji rasistički režim u Banjoj Luci ima sa mnom je taj što znaju ono što i ja znam: da se stvarnost na terenu mijenja kao rezultat onoga što sam radio protekle dvije godine. Pokazao sam da znam šta hoću, kako da to provedem u djelo i da su neprijatelji ove zemlje zapravo tigar od papira. Oni sada izgledaju snažno zato što nas predstavljaju ljudi koji jedino umiju kukati i žaliti se, koji su od nas napravili američke Indijance u zadnjih dvadeset godina jer nisu u stanju da razumiju ništa, niti da žrtvuju jedan jedini komadić svoje komocije.

Dakle, nemojte zaboraviti da smo na lokalnim izborima u Srebrenici prije dvije godine Miloradu Dodiki prvi put slomili zube. I da sam bio na čelu organizacije koja je to radila iz dana u dan, svaki dan posljednje nešto preko dvije godine. Problem sa aktivizmom je, pak, u tome što smo već iscrpili njegov kompletan arsenal i sada treba napraviti kvalitativni iskorak. Stoga ću i kao član Predsjedništva BiH ostati posvećen i fokusiran na ciljeve i misiju Prvog marta i odmah poslije izbora započeti raditi na održivosti i očuvanja rezultata koje ćemo bez sumnje postići u oktobru ove godine.

Kako gledate na današnje aktere na probosanskoj političkoj sceni? Pored ostalog, u javnosti se stiče utisak njihovog nesnalaženja u djelovanju režima u Banjoj Luci, a i odnosima sa interesima HDZ-a BiH u Hercegovini, što u konačnici vodi slabljenju centralnih vlasti. Kako se može odgovoriti takvim prilično agresivnim politikama?

Nemojte da se zavaravate, jako je mnogo ljudi u političkoj klasi ove zemlje koji ne bi imali za graha da nema Daytona. Njima je ovako dobro. I jedino im je ovako dobro. Napravimo misaoni eksperiment: koliko njih bi mogli da se prijave na konkurs u privatnom sektoru i dobiju posao bez 'štele'? To što vi nazivate nesnalaženjem je zapravo duboka lična i egzistencijalna investiranost u sadašnje stanje i očuvanje sadašnjeg stanja. Oni su u februaru ove godine, suočeni sa gnjevom naroda, pokazali da su spremni da započnu građanski rat, samo da bi sačuvali vlast i privilegije.

Preživjeli ste srebrenički genocid. Kako danas gledate na činjenicu da je, nažalost, sve manje interesa za Srebrenicu i da je, recimo, ove godine bilo mnogo manje ljudi nego inače? Kako vidite budućnost Srebrenice u slučaju pobjede na izborima?

Nemojte broj ljudi na dženazi miješati sa interesom za Srebrenicu. Ovaj narod je, stani-pani, nastao u Srebrenici, između 11. i 16. jula 1995. godine, kada su nas ubijali hrpimice, kao životinje progonili one koji se nisu odmah predali, kada smo osvijestili vrijednosti koje branimo i našli jednoznačan odgovor na temeljno pitanje svake političke zajednice, koje glasi: Ko ste vi?

Srebrenica narodu znači sve, našim političkim elitama ona ne znači ništa i nije im bitna; narod je razumio da genocidna operacija u Srebrenici nije bila usmjerena samo protiv nas koji smo tada bili tamo, nego protiv svakog bosanskog muslimana, svakog Bošnjaka na svijetu. Naše elite to nikada nisu razumjele, jer nisu teret rata podijelile sa narodom. Ko je to iz „prvog safa“ tokom napada na našu zemlju svoje dijete poslao u rov? Niko. Tako je ostalo i poslije rata. Kada je, pak, riječ o budućnosti Srebrenice, kao što sam rekao, i kao član Predsjedništva ću ostati posvećen ciljevima i misiji Prvog marta.