Sve je počelo od jednog kamena: 20 godina od otvorenja Memorijalnog centra u Potočarima
Iako su tadašnje vlasti bh. entiteta Republika Srpska opstruirale izgradnju Memorijalnog centra, te se kao alternativa spominjao Kladanj kao mjesto ukopa za žrtve genocida, odlukom Visokog predstavnika u BiH Wolfganga Petritscha od 25. oktobra 2000. godine, određena je trajna zemljišna lokacija za izgradnju mezarja i spomen obilježje za stradale u srebreničkom genocidu.
Za ovu lokaciju izabrani su Potočari, lokacija gdje je bila baza UN-ovih snaga, kod Srebrenice. Drugom odlukom istog visokog predstavnika za BiH od 10. maja 2001. godine određeno je osnivanje Fondacija "Srebrenica – Potočari", Spomen obilježje i mezarje.
U neposrednoj blizini mezarja nalazila se bivša tvornica akumulatora sa halama u kojima su bili smješteni vojnici iz holandskog bataljona. Kako su u ovim prostorijama počinjeni brojni zločini i ubistva zarobljenika, odlukom Paddyja Ashdowna od 25. marta 2003. godine određeno je da i ova lokacija sa objektima uđe u sastav memorijalnog centra
Bivši američki predsjednik Bill Clinton je septembra 2003. godine i zvanično otvorio memorijalni centar žrtava genocida. Prethodno, u martu iste godine, izvršen je ukop prvih 600 identificiranih žrtava genocida.
Godine 2007. donesen je Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari, spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine.
Tim zakonom ustanovljen ovaj Memorijalni centar, kao pravni nasljednik prvobitne Fondacije sa sjedištem u Potočarima a definisan je i službeni naziv ovog memorijalnog centra kao: Memorijalni centar Srebrenica - Potočari, spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine
Naknadnim ukopavanjima po nekoliko stotina žrtava, uglavnom na datum sjećanja na genocid, ovaj memorijalni centar sa mezarjem je uspostavljen kao mjesto trajnog očuvanja sjećanja na srebrenički genocid i kao opomena budućim generacijama na ratne strahote i posljedice koje mogu iz svega toga proisteći.