Sve sarajevske vlasti su zanemarile javna dobra: Život s višedecenijskom infrastrukturom
Javna dobra koja su ključna za funkcionisanje grada napravljena su prije rata i sve manje su odgovarajuća. Planovi za velike stvari su također osmišljeni prije rata i još su neostvarivi za poslijeratne vlasti.
Svaki iole veći i značajniji javni projekt je postao noćna mora. Najsvježiji ogledni primjer za to jeste jednoipogodišnja modernizacija tramvajske stanice u naselju Otoka, a modernizacija je trebala trajati znatno kraće.
Ceste za koje ni vlast ne zna kada će biti izgrađene
Još se grade prije nekoliko decenija planirane saobraćajnice Južna longitudinala, Prva transverzala i gradska autocesta, a sve bi one poboljšale saobraćaj. Niko ne zna kada će biti izgrađene, pa ni oni koji su masno plaćeni da to znaju i da se pobrinu da budu izgrađene što prije - vlast.
Južnom longitudinalom bi trebala biti povezana naselja Saraj Polje, Alipašino Polje, Švrakino Selo, Aneks, Hrasno, Grbavica i Skenderija. Prvom transverzalom bi se trebali povezati jedno od centralnih sarajevskih naselja Marijin Dvor i Vogošća. Gradskom autocestom bi se povezala naselja Stup, Buća Potok, Pofalići, Velešići i Bentbaša.
Vožnja tramvajem 60 godina starom prugom
Na bolje dane načekat će se i javni prijevoz, čija se infrastruktura doslovno raspada. A kako se i ne bi raspadala, jer primjera radi, dijelovi tramvajske pruge su stari čak 60 godina, na šta je nedavno napomenula i kantonalna vlast. Tek bi trebala početi njena rekonstrukcija i planirano je da traje dvije godine.
U sljedeće dvije godine bi trebalo saobraćati 25 novih trolejbusa i 20 novih tramvaja. Za nadati se samo da se i po ovom pitanju neće ponoviti slučaj tramvajske stanice na Otoci.
Sve je više gradova koji šire tramvajsku mrežu, jer shvataju višestruke pozitivne učinke ovakvog oblika javnog prijevoza. To se trebalo desiti u Sarajevu, ali još nije. Već svakodnevno obećavani tramvajski prijevoz od Ilidže do Hrasnice je među građanima ironično nazvan "tramvaj zvani čežnja". I ovo je ideja prijeratne vlasti.
Biciklistička infrastruktura na marginama
Glavni grad Bosne i Hercegovine kuburi i s biciklističkim prijevozom. Ne postoji precizan podatak koliko postoji kilometara biciklističke staze, ali ono što postoji nije dovoljno i nije povezano. U međuvremenu, u urbanim područjima razvijenih zemalja grade se staze žargonski nazvane biciklističkim autoputevima.
Upravo su javni prijevoz i biciklističke staze način da se ubrza i rastereti saobraćaj te smanji zagađenost zraka i buke. Osim toga, bicikl čini čovjeka zdravijim.
Svaka sarajevska općina gradi biciklističke staze ondje gdje misli da ih treba napraviti, pa se dešava da su staze nepovezane. Pozitivan primjer je općina Novi Grad, na čijem je području, duž glavne saobraćajnice u oba smjera izgrađena ova staza.
Bez selektivnog odlaganja otpada, otpadne vode u rijekama, bez novog centralnog trga i parka
Situacija nije dobra ni u drugim aspektima zaštite okoliša. Za većinu stanovnika nije omogućeno selektivno odlaganje otpada, male količine otpada se recikliraju, a prije nekoliko godina obećana energana, u kojoj bi se od otpada proizvodila energija, još nije napravljena. Otpadne vode završavaju u rijekama. Zbog toga je prljava i vrlo često iznimno neugodno miriše i rijeka koja je simbol grada - Miljacka.
Građani vape i za jedan centralni, veliki trg i park, kao i za nove šetnice. Oni se prepoznaju kao infrastruktura koja poboljšava kvalitet života u cijelosti. Najbliži najbolji primjer za to su Ljubljana i Beč.
Oronula sportska infrastruktura
Sarajevo je grad s dva nogometna premijerligaša, koji imaju višedecenijsku tradiciju. Ni Željezničar, ni Sarajevo nemaju stadione koji bi priličili gradu u 21. stoljeću. Pompezna obećanja, silna idejna rješenja i makete su ostali samo to i ništa više od toga. Dojam je da, kako su bivali učestaliji, smanjivala su se očekivanja građana da će se pretvoriti u djelo. Svako novo arhitektonsko rješenje i maketa sada izazivaju podsmijeh.
Koševo ili stadion "Asim Ferhatović Hase", koji je dom nogometaša Sarajeva, je skoro identičan od Zimskih olimpijskih igara 1984. Željezničarov stadion Grbavica je djelomično rekonstruisan, ali je njegovo stanje daleko od toga da bi bilo primjereno modernom nogometu.
Dvorana Skenderija, u kojoj igra evropski košarkaški prvak Bosna, sve više nalikuje na ruinu u centru grada, nego li na kulturno-sportski kompleks koji je poznat širom bivše Jugoslavije. U neznatno boljem stanju je olimpijska dvorana Zetra, a na kojoj je također jasno vidljivo da propada. S druge strane, poređenja radi, i Beograd i Zagreb su dobili moderne arene.
Ne nazire se početak gradnje koncertne dvorane i muzeja savremene umjetnosti
Još više je zanemarena infrastruktura za kulturu. Među obećavanim su i koncertna dvorana i muzej savremene umjetnosti. Početak njihove gradnje se uopće ne nazire, iako impresivni projekti za njih postoje već odavno, a na njima su učestvovali i svjetski arhitekti.
Koliko vlastodršcima u Sarajevu nije stalo do kulture kao javnog dobra pokazuje i to da se zgrada Akademije scenskih umjetnosti gradi 12 godina ili to da se na Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, koji je u centru grada i koji je jedna od najznačajnijih ustanova, još vide ožiljci rata.
Kriva je svaka vlast
Nedopustivo zanemarena javna dobra bila su tema našeg intervjua s kantonalnim premijerom Edinom Fortom (NS) nakon prvih stotinu dana rada vlade. U aprilu ove godine smo ga pitali da li su razlog tome nerad, neodgovornost, neučinkovitost, nedovoljno novca ili nešto drugo. Tada je prebacio odgovornost na dugo vladajuću SDA.
"Razlog je sve što ste naveli, osim da nema novca. Novca je bilo, ali se bacao na nekontrolisano upošljavanje i tendere. Ali, to sve se odnosi na više od 20 godina SDA vlasti", kazao je.
No, čini se da ni Fortina vlada nije vješta u javnim radovima pa je tako zaustavljena gradnja na dijelu Prve transverzale, još nije srušena stambena zgrada koja onemogućava daljnju gradnju Južne longitudinale, još se gradi podzemna garaža kod Hitne pomoći, još nije počela rekonstrukcija tramvajske pruge od Ilidže do Marijin-Dvora, a trebala je početi u julu ove godine. Aktuelna vlast muku muči i s održavanjem higijene javnih površina.
Svaka vlast od završetka rata do danas, ko god da ju je činio, je odgovorna za to što se Sarajevo još bavi rješavanjem problema koji su svojstveni 20., pa čak dijelom i 19. stoljeću.
