Tuzlaci masovno piju vodu sa javnih česmi, ali određeni broj njih nosi opasnosti po zdravlje
Zavod za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona je izvršio uzorkovanje i laboratorijske analize vode javnih česama na području te regije naše zemlje, a prema rezultatima na njih 23 je voda ispravna za konzumiranje, dok na osam pak nije.
Kako je navedeno u analizi, vode su zdravstveno ispravne na tuzlanskim javnim česmama Par Selo, Slavinovići, Lipa Mosnik, Obodnica Marinovići, Dokanj i Aljina voda.
Na području Živinica to su Kotornica, Djedovača i Hajr Voda Šerići, dok je u Banovićima riječ o javnoj česmi Tito i Alija, i Karabašić H. Enveru Erax – Invest.
U Gradačcu je voda zdravstveno ispravna na javim česmama Kukuruzi, Mionica III i Zrnić Ševko Vida II, dok je u Gračanici to slučaj na Tursun, Stjepan Polje i Cerić.
U Lukavcu se voda može piti sa javnih česmi Barutni, Majdan i Petrak, Lukavac, u Srebreniku je to javna česma Avdina i Ajšina voda Luka, Sapni Marinuša, Teočaku Terzikuša, Kladnju Vitalj te Čelići Kapavac.
S druge strane, vode koje nisu zdravstveno ispravne teku sa tuzlanske javne česme Kiseljak – prirodna mineralna, Hum Miladije, Miladije – sumporna voda, Ječmište i Juričiška.
Voda nije ispravna i na javnoj česmi Bukovik Gornji u Srebreniku, Avdićkuši u Klokotnici te Hajr vodi Donje Vukovije.
Ljekari apeluju na građane da ne koriste vodu sa izvora koja nisu ispitana. Kako naglašavaju, najčešći razlog neispravnosti vode je nedostatna dezinfekcija, odnosno neodržavanje vodnih objekata, zbog nepostojanja osoba koje bi bile zadužene za čišćenje i uspostavljanje sistema za hlorizaciju.
Koliformne bakterije koje se najčešće nađu tokom analiza govore u prilog visokog rizika korištenja ovakvih voda jer je ona fekalno zagađena. Konzumiranje takve vode može donijeti posljedice po zdravlje u vidu gastroenterokolitisa, infekcije urinarnog trakta te gastritisa koji su praćeni prolivom, povraćanjem i visokom tjelesnom temperaturom.
Korištenje neispravne vode za piće, dugoročne posljedice po zdravlje ne može ostaviti. Građani koji konzumiraju vodu na tim lokalitetima su se kolonizirali na takav kvalitet vode, mada, svaka koja bakteriološki ili fizičko-hemijski nije ispravna proglašava se vodom koja nije za piće.
Zbog toga se uvijek preporučuje konzumiranje voda iz gradskih vodova koji su kontinuirano pod kontrolom odgovornih osoba, a javne česme samo u slučaju nužde jer one kao takve mogu služi za alternativni izvor vodosnabdijevanja u vremenu poplava, elementarnih nepogoda i slično.