Samo u prvim sedmicama na području BiH dogodile su se tri minske nesreće u kojima su tri osobe smrtno stradale, a tri povrijeđene. Ždrale navodi da građani, nakon skoro dvije decenije od završetka rata u BiH, svjesno ulaze u minska polja.
“Ljudi se, poslije svih ovih godina, iako svjesni minske opasnosti, direktno izlažu utjecaju mina”, pojasnio je on.
Prema dosadašnjim analizama sve minske nesreće se događaju u kasno proljeće i ranu jesen. Međutim, kao nikada do sada, u BiH se u januaru događaju sve učestalije nesreće.
“Vremenske prilike su takve da pogoduju aktivnostima koje obično dovode do stradavanja. Uglavnom se radi o sakupljanju sekundarnih sirovina, krađa šume ili ulazak u šumu radi sječe ogrjeva”, kazao je Ždrale.
Građani se ne obaziru na upozorenja
Prema njegovim riječima, i ranijih godina je bilo slučajeva da se “građani ohrabre i ulaze sve dublje i dublje u minske površine zbog sječe šuma, sakupljanja drva ili željeza“.
“Kada im se ništa ne dogodi, odlaze i iza znakova upozorenja od minskih naprava”, pojasnio je Ždrale.
Međutim, bh. građani koji su preživjeli minske nesreće navode da na području na kojima se nesreća dogodila nije bilo znakova upozorenja, inače, niko od njih ne bi riskirao svoj život. Ždrale odgovara da je i to problem koji su izazvali građani jer otuđuju znakove upozorenja, koji se obnavljaju jednom godišnje.
“Veliki problem, koji nema samo naša zemlja već i druge zemlje koje imaju minski problem, prvenstveno Hrvatska, je otuđivanje znakova hitnog obilježavanja. Oni su uglavnom od metala, a nalaze se na uglavnom ruralnim područjima gdje je slaba frekvencija stanovništva, sigurno da mještani, prolaznici, povratnici otuđuju te znakove i prodaju kao metal ili koriste u privatne svrhe za lične potrebe”, pojasnio je Ždrale problem sa znakovima upozorenja.
Kako kaže, ljudi nisu sigurni.
“Činjenica je da je obilježavanje minskih polja jedan kontinuiran proces. Svake godine Centar za uklanjanje mina, postavi oko 12.000 znakova upozorenja na minsku opasnost. Također, svake godine se radi i obnavljanje znakova. Dakle, ondje gdje je došlo do krađe i skidanja znakova ponovo se postavljaju znakovi”, kaže Ždrale.
Dvije posljednje minske nesreće dogodile su se nedaleko od međuentitetskih linija, tačnije nedaleko od Kalesije, u blizini Tuzle i u Karanovcu kod Petrova.
Ždrale navodi da su najugroženija područja od mina Posavina, prvenstveno područje Orašja, ali i Velike Kladuše i Dobojske regije.
Deminiranje u BiH veoma spor proces
“Humanitarno deminiranje koje se provodi u našoj zemlji je definitivno veoma spor i skup proces”, tvrdi Ždrale.
Prema njegovim riječima, ono što zasad najviše usporava taj proces je svakako nedostatak finansijskih sredstava, konkretno za izvođenje samih operacija deminiranja. Međutim, Ždrale navodi, da je se deminiranje sporo sprovodi i u zemljama u okruženju.
“Konkretan primjer Srbija, zbog 2,5 kilometra kvadratna minski sumnjive površine traži produženje roka po međunarodnoj konvenciji o zabrani protupješadijskih mina na pet godina. Čak šest zemalja je zatražilo produžetak tog procesa”, govori Ždrale.
U BiH je ukupno regitrovano 8.300 žrtava od mina/NUS-a. Od završetka rata u BiH do danas od mina je stradalo 1.716 osoba, od čega 600 smrtno. Među žrtvama se nalazi i 245 djece.
“Trenutno minski sumnjiva površina u BiH iznosi oko 1.218 kilometara, što čini 2,4 posto ukupne teritorije BiH”, rekao je Ždrale.
Procjenjuje se da je BiH kontaminirana sa još oko 120.000 mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava (NUS), a od kojih je ugroženo oko 540.000 građana.
"Ukupna sumnjiva minska površina iznosi 1.220 kilometara kvadratnih, što je blizu 2,4 posto ukupne teritorije BiH", rekao je Ždrale, ističući da se deminiranje trenutno vrši na više od 70 lokacija.
Prema njegovim riječima, prošle godine je deminirano oko 11 kilometara kvadratnih, a godišnji prosjek, kada je riječ o deminiranoj površini, iznosi oko 12 kvadratnih kilometara.
Ako se ovim tempom nastavi sa deminiranjem "zagađenog" terena, prema procjenama, taj posao bi se mogao završiti tek 2024. godine, što znači da bi tek tada kompletna površina BiH, što se mina tiče, trebala da bude "čista".
Potrebno 600 miliona KM
Prva opšta procjena o veličini minski sumnjive površine nakon završetka ratnog sukoba u BiH rađena je 1996. godine i tadašnja minska sumnjiva površina iznosila je oko 4.200 kilometara. Oko 3.000 kilometara je redukovano u skoro pa dva desetljeća, a pronađeno je i uništeno više od 65.000 mina.
U BiH djeluje oko 20 do 30 akreditovanih organizacija koje direktno rade operacije humanitarnog deminiranja.
“Oko 40 posto deminera je aktivno u našoj zemlji jer sve zavisi od finansijskih sredstava. Dakle, negdje oko 1.000 deminera i 200 osoba koje imaju kvalifikacije za obavljanje rukovodnih nadzornih zadataka u ovom procesu. Oko 40 posto je angažovano dok je ostalih 60 posto, zbog nedovoljno finansijskih sredstava, nije angažovano u obavljanju ovih zadataka”, objasnio je Ždrale.
U periodu od 2002. do 2013. godina u BiH je u deminiranje uloženo oko 450 miliona konvertibilnih maraka, a za završetak procesa potrebno je još 600 miliona.
Ždrale kaže da je strategijom predviđeno da BiH od mina bude očišćena do 2019. godine, međutim, ukoliko se bude radilo ovom dinamikom to će se dogoditi tek 2024. godine.
Iz BHMAC-a su još jednom i putem razgovora za Anadolu Agency uputili apel građanima da poštuju oznake s kojima su označena minska polja, da se ne dovode u direktnu opasnost i na taj način sebi sačuvaju život.
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
