Oglasi se mogu naći na svakom koraku u poštanskim sandučićima, na automobilima, na kućnim vratima, a posljednjih godina sve je popularniji i telemarketing, odnosno pozivanje telefonom i nuđenje različitih proizvoda i usluga. Zovu i iz velikih banaka i poznatih firmi, ali i iz onih nepoznatih i sumnjivih, u bilo koje vrijeme, pa čak i u dane vikenda i u poslijepodnevnim satima.
Iako su potrošači zvanično zaštićeni od neželjenog reklamnog materija, u udruženjima za zaštitu potrošača koja smo kontaktirali ističu da se veliki broj građana žali na pretjeranu količinu reklamnih materijala, a tvrde i da ih u većini slučajeva i ne pogledaju, već ih odmah bacaju u kantu za smeće.
Mesud Lakota iz Udruženja potrošača BiH kaže da analize koje su do sada radili pokazuju da čak 80 posto građana negativno reaguje na ovakve vidove oglašavanja, a posebno na sve prisutniju poslovnu praksu telemarketinga, iako za to prethodno nije dobijena saglasnost vlasnika broja telefona.
"Građani se često žale zbog agresivnog reklamiranja i oglašavanja proizvoda i usluga, ali žale se i na sam sadržaj reklamnog materijala, zbog neistina koje zbunjuju potrošače", ističe Lakota i dodaje da bi situacija bila puno bolja da su institucije poput ombudsmana za zaštitu potrošača BiH i Regulatorne agencije za komunikacije BiH izradile pravilnike i podzakonske akte, kako bi se Zakon o zaštiti potrošača mogao provoditi.
Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača "DON" Prijedor, kaže da se svaka neželjena radnja ili pritisak na potrošača i njegovu odluku smatra agresivnom poslovnom praksom i kažnjiva je po Zakonu te je važno da građani budu upoznati šta trebaju učiniti i kome se obratiti. Građani, ističe Marić, u većini slučajeva ne vide ljude kolji im ostavljaju reklamne materijale, te je zbog toga neophodno da se obrate trgovačkim kućama čije su materijale dobili za obustavljanje isporuke istih.
"Praksa obilaska od vrata do vrata i prodaja putem takozvanih ugovora van poslovnih prostorija, još je jedan od vidova prodaje u kojoj potrošači nemaju priliku za slobodan izbor, već potpisuju tipske ugovore, već unaprijed kreirane, koji ne idu u prilog pravima potrošača u smislu zamjene, servisiranja ili povrata novca. U većini slučajeva ovdje se radi o veoma skupim i tehnički složenim aparatima koji trebaju imati i više godina garancije, što veoma često nije poslovna praksa u ovakvim prodajama", pojašnjava Marić.
Također, napominje da je pored prodaje od vrta do vrata prisutna i prodaja iz kombija pred privrednim subjektima koja se obavlja u dogovoru sa sindikalnim organizacijama i na rate. Proizvodi koji se prodaju na ovaj način su znatno skuplji, i u ovom slučaju potrošači nemaju načina da nešto mijenjaju, servisiraju ili da traže povrat sredstava, a mnogi od njih nisu potpisali ni odobrenje da im se obustavljaju rate iz ličnih primanja, već se to obavalja usmenim dogovorima i potpisanim nepotpunim ugovorima koji ne idu u prilog potrošaču.
U Uredu ombudsmana za zaštitu potrošača BiH kažu da su imali slučajeve obraćanja potrošača, vezano za oglašavanje proizvoda i usluga. Dodaju i da Zakon o zaštiti potrošača BiH sadrži odredbe o oglašavanju proizvoda i usluga i razrađuje pitanje prevarnog oglašavanja koje potrošače dovodi u zabludu. Zakon propisuje da u oglasu obavezno trebaju biti objavljeni ime oglašivača i njegova adresa, što ukazuje na mogućnost da se potrošač direktno obrati oglašivaču.
"Pitanje načina dostave i mjesta isporuke dostavnog materijala može se riješiti i drugim posebnim zakonima. Tako je u Republici Srpskoj 2014. godine donesen Zakon o oglašavanju koji sadrži, između ostalog, odredbe o načinu i mjestu oglašavanja, ali samo na javnim površinama. U Federaciji BiH, Zakon o nedopuštenom oglašavanju je u proceduri, ali ni navedeni Nacrt Zakona ne sadrži odredbe o dostavi oglasa fizičkim osobama", kažu u Uredu ombudsmana za zaštitu potrošača BiH.
Posljednji lider koji je vjerovao u Jugoslaviju: Ante Marković je javno govorio o planu podjele BiH
