U kakvu se budućnost upuštamo s političarima kojima je ratni zločinac heroj
Suočavanje s prošlošću nakon rata u BiH težak je proces i svako priznanje krivice odvija se puževim koracima ili stoji u mjestu. Dokaz za to su i jučerašnje izjave člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića koji je kazao da nikako ne treba odustati od podrške Mladiću i da mu treba pružiti maksimalnu pomoć u žalbenom postupku.
Ministar u Vijeću ministara BiH Mirko Šarović poručio je da je razočaran odlukom suda da Mladić bude osuđen doživotno, dok je predsjednik entiteta RS Milorad Dodik poručio da je Mladić srpski heroj te da je presuda njemu šamar za srpske žrtve.
Truhli temelji budućnosti
S druge strane, veoma često isti ti političari pozivaju na gradnju zajedničke bolje budućnosti, ali očito na truhlim temeljima.
Prvo treba krenuti od činjenice da u BiH još nikada nije usvojen zakon o zabrani negiranja genocida i drugih zločina.
Novinar i analitičar Dragan Bursać u razgovoru za Klix.ba ističe da upravo činjenicu da ne postoji jedan takav zakon, političari iz RS-a to vješto koriste u svoje političke svrhe.
"To političari iz RS-a, a naročito Milorad Dodik, uporno koriste. Njemu ništa ne znači to kada kaže da je Ratko Mladić srpski heroj, jer on to kaže samo da bi prikupio podršku za izbore. Mi naročito za Dodika ne možemo sa sigurnošću znati šta on uistinu misli, jer je 1996. govorio da Mladića i Karadžića treba izručiti Hagu, pa je 2006. godine promijenio retoriku i danas govori to što govori, tako da ne znamo šta će nam reći sutra. Problem je kad se takve izjave plasiraju s vrha političkog rukovodstva RS-a.
S druge strane i opozicija u RS-u ima gotovo isti nacionalno/nacionalistički diskurs. To su jučer dokazali i Mladen Ivanić i Mirko Šarović, Vukota Govedarica pa i Dragan Mektić.
"Oni neće direktno reći da je Mladić heroj, već da je načinjena velika šteta srpskom narodu. Za izjave da se presudom Mladiću presudilo srpskom narodu se ide u zatvor. Upravo suprotno, presudom koljaču i kasapinu Mladiću skida se teret i ljaga s cjelokupnog srpskog naroda", naglašava naš sagovornik.
"A ko će se nama izviniti"
Bursać smatra da se upravo zbog nepostojanja zakona o kažnjavanju negiranja genocida individualne krivice svaljuju na narod.
S druge strane, u Srbiji postoji jedan drugi narativ, gdje predsjednik Aleksandar Vučić odbija detaljno komentarisati presudu, skrećući s teme i postavljajući pitanje: "A ko će se nama izviniti za zločine nad Srbima"?
"Treba gledati kontekst, šta Vučić nije rekao, on jeste ublažio retoriku u odnosu na raniji period, ali njemu se ne može vjerovati. Ipak, zabrinjava dominantna medijska scena u Srbiji koja je presudu Mladiću ispratila riječima 'Sramotno', 'Odlazi naš heroj' i sl. To je ono što zabrinjava. Da je jučer Dodik izjavio da je presuđeno ratnom zločincu, da je dobio ono što je zaslužio, on bi napravio korak od sedam milja i imali bismo ogroman napredak ka pomirenju, ali to njemu nije u interesu. S druge strane, narod sluša vođe. Političare narod ne interesuje, oni nemaju empatiju. Samo se razmišlja o brojevima i interesima, za običnog čovjeka niko ne brine. Ali treba reći da između političara i naroda imamo sadomazohistički odnos, koji se manifestuje tako da isti taj narod na izborima bira te vođe", poručuje Bursać.
Na kraju Bursać dodaje da proces ka boljoj budućnosti i pomirenju s ovim političarima ne ide naprijed, već se vraćamo nazad.
"Pa bolja je situacija bila 2002. godine. Bolje i sigurnije bi bilo da stagniramo nego da ovim tempom idemo dalje gdje ko zna šta nas čeka. Jednostavno, izgubljena je mjera za čovjeka", zaključuje Bursać.
