Na području Kantona Sarajevo živi nekoliko hiljada pasa lutalica. Svakodnevno nekoliko građana biva napadnuto, a mnogi od njih ne prijavljuju napad.
"Najveći broj tih pasa nije vakcinisan ni sterilisan. Život avlijanera u prosjeku traje pet godina. Ako ih sada sterilišete, možete očekivati pad broja pasa lutalica u narednih nekoliko godina. Za osiguravanje smještaja jednom psu treba više od 50 KM mjesečno. Rješavanje ovog problema iziskuje novac", kaže dr. Tihomir Bera, dežurni ljekar u sarajevskoj Hitnoj pomoći.
U Kantonu Sarajevo, tvrdi naš sagovornik, ne postoji registrovano bjesnilo kod pasa. Međutim, to ne treba kao rezultat imati manjak opreza kada su u pitanju ugrizi psa.
"Nama se prosječno jave tri-četiri pacijenta dnevno. U nedjelju je bilo osam pacijenata. To su činjenice pred kojima se ne može žmiriti. Sreća je to što nema bjesnila. Ali, ko garantuje da ga neće biti?", pita se dr. Bera.
U posljednjih godinu dana nije bilo ekstremnih slučajeva povreda nakon ujeda psa.
"To su obično ujedi na nozi ili ruci. Nisu to teške povrede niti je bilo životno ugroženih", dodaje naš sagovornik.
Iako su neki pacijenti tražili antitetanus terapiju, nisu je dobili. Direktorica Zavoda za hitnu medicinsku pomoć KS Sena Softić-Taljanović objašnjava da se ovakva terapija daje samo u stanjima apsolutne indikacije, odnosno kad je neophodna, što nije slučaj kod ugriza pasa.
"Ako hirurg procijeni da nije apsolutna indikacija da tog trenutka pacijent mora primiti antitetanus, on preporučuje da se pacijent javi porodičnom ljekaru koji će voditi karton vakcinacije. Prva se prima u roku od 72 sata, druga za mjesec, a treća nakon godinu dana. Onda je osoba zaštićena od tetanusa u narednih pet godina", pojašnjava naša sagovornica.
Naša sagovornica dodaje kako postoji antitetanus lijek koji se daje, između ostalog, kod ugriza zmija otrovnica.
"Takvih pacijenata ove godine još nismo imali", dodala je Softić-Taljanović.
