Organizatori okruglog stola su Edukacijsko-rehbilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli i Lutrija BiH,koja je inače inicirala i podržala ovaj naučnoistraživački projekat.
Lutrija BiH kao incijator ovog projekta se trenutno nalazi u fazi implementacije svih zahtjeva standarda odgovrnog priređivanja igara propisanih od strane Evropske i Svjetske lutrijske asocijacije, i na taj način će biti lider na tržištu u priređivanju igara na društveni prihvatljivnačin, a sve u cilju zaštite igrača od prekomjernog igranja i od negativnih posljedica.
Lutrija BiH će u narednom periodu implementirati metode sa zavodima za bolesti ovisnosti i klubovima koji se bave liječenjem ovisnosti da pruže podršku i sve potrebne mjere kako bi u konačnici imali zdravo društvo.
Na današnjem Okruglom stolu o prevalenciji kockanja mladih u Bosni i Hercegovini, psihosocijalnim posljedicama i potrebama djelovanja govorili su dr.sc.Meliha Bijedić, dr.sc.Lejla Kuralić-Čišić i dr.sc. Elvis Vardo, profesori sa Univerziteta u Tuzli koji su proveli istraživanje o kockanju mladih.
Iako zakonska regulativa zabranjuje igre na sreću osobama mlađim od 18 godina, iskustveni podaci i klinički rad, jasno upućuju na raširenost ove pojave te na pristupačnost i dostupnost kockarskih igara među mladima.
Istraživanje je pokazalo da je 70% srednjoškolaca barem jedanput u životu kockalo.
Mladi najčešće igraju sportske kladionice, kockaju na internetu za novac i igraju brza izvlačenja pod nazivom virtuelna izvlačenja , dok manje od desetine učenika odlazi u casino na sedmičnom nivou što nam govori o ozbiljnosti kockanja ove populacije.
Uočene su razlike u odnosu na spol. Muški adolescenti češće igraju one igre koje su rizičnije za kasnije probleme povezane s kockanjem (npr. sportska kladionica, automati, rulet, kartanje za novac, klađenje na virtualne utrke i sl.). Također su uočene značajne razlike u odnosu na dob, više kockaju stariji učenici, ali posmatrano na nivou težine problema učenici koji imaju visok nivo problema najzastupljeniji su u drugim razredima.
S obzirom na to u kojoj mjeri osjećaju nepovoljne psihosocijalne posljedice svojih kockarskih aktivnosti, adolescenti su razvrstani u tri kategorije rizičnosti: (1) nepostojanje problema vezanih uz kockanje („zeleno svjetlo“ – 76,8%); (2) niska do srednja ozbiljnost problema („žuto svjetlo“ – 14,9%); (3) visoka ozbiljnost problema vezanih uz kockanje („crveno svjetlo“ – 8,3%). Prilikom istraživanja, došlo se do podatka o učestalosti igranja pojedinih igara na sreću s obzirom na kategorije rizičnosti, pogotovo kod kockarskih problema koji doprinose razvoju problema. Mladi koji imaju ozbiljne probleme s kockanjem („crveno svjetlo“) puno češće igraju sportske kladionice, igre za novac na internetu, virtuelne utrke i sl.
Ako se tome pridodai to da je kockanje prisutno u porodicama adolescenata i da mladi često igraju igre na sreću zajedno sa roditeljima, čak trećina mladih igra virtuelne igre, ali je alarmantno da ih oko 13% igra sportske kladionice, te i da jedna trećina roditelja ima saznanja o kockanju svoje djece i ništa ne poduzimaju, neophodno je poduzeti mjere preventivnog djelovanja.
Prilikom istraživanja došlo se do zaključka da adolescenti neke igre na sreću igraju zajedno s roditeljima u većoj mjeri, a to su virtuelne igre 30,3 %, srećke 16,2 %, sportska kladionica 13,1 % kao i Loto 10%.
Da na internetu kocka zajedno sa roditeljima izjavilo je 2,9 % sudionika istraživanja, njih 1,4 % zajedno s roditeljima igra igre na automatima, a 0,8 % ih zajedno s roditeljima igra rulet u casinu.
Prilikom istraživanja došlo se i do podataka da jedna trećina roditelja (29,6%) od ispitanih sudionika znaju da njihova djeca ponekad kockaju, dok 10% roditelja sudionika ne znaju da njihova djeca ponekad kockaju.
Sudionici Okruglog stola, nakon iznošenja podataka istraživanja su došli do zakljuka da je osim psihoedukativnih programa usmjerenih na mlade, njihove porodice i stručnjake, sveobuhvatne preventivne strategije u području kockanja mladih, neophodno raditi i na javnim politikama usmjerenim na zakonsko i šire društveno okruženje te načiniti smjernice za društveno odgovorno priređivanje igara na sreću kako bi se osigurali važni uvjeti za pozitivan razvoj djece i mladih.
Također je zaključeno da je važno senzibilizirati javnost o prisutnosti i ozbiljnosti problema kockanja, poticati istraživanja etiologije, prevalencije i učinkovitosti tretmana, poticati educiranje stručnjaka irazmjenu iskustava na nacionalnom ali i međunarodnom nivou kako bismo proširili znanja o složenoj problematici kockanja, te ne taj način bili kompetentni za učinkovito suočavanje saovim narastajućim javnozdravstvenim problemom.
