U Tuzli obilježen blagdan Svi sveti: Svijeće i misa u sjećanje na duše pokojnika
Katolička crkva na ovaj dan se prisjeća svih sveteca, kako onih koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Jedan od najznačajnijih katoličkih blagdana ima oko 1.200 godina dugu tradiciju.
Paljenjem svijeća, polaganjem cvijeća i molitvom na vječnim počivalištima svojih najmilijih veliki broj katoličkih vjernika danas je u Tuzli obilježio blagdan, a održana je i sveta misa koju je predvodio župni vikar Franjevačkog samostana "Sv. apostola Petra i Pavla" u Tuzli fra Mijo Ljubos.
Ljubos je u svojoj propovijedi, između ostalog kazao da je čovjekov život potraga za nečim što će ga ispuniti i omogućiti mu da se osjeća lijepo i ugodno, što će ga učiniti sretnim.
No, kako dodaje, svakodnevno iskustvo govori da se u tom traženju sreće uvijek doživi i nešto nesretno, da dođe nešto što pomuti zadovoljstvo ili komadić sreće koji smo dodirnuli.
"Iz toga proizlazi da prave i trajne sreće na zemlji ni nema previše. Upravo svetkovina Svih svetih, koju danas slavimo, poručuje nam da prava i istinska sreća ipak postoji. Sveci su je ostvarili. Ko su sveci koje danas slavimo? Obično kažemo, to su oni koji su u Božjem društvu, u raju, u kraljevstvu Božjem, oni koji su dostigli vječnu sreću i blaženstvo. To je istina, ali treba naglasiti da sveci nisu samo oni čija imena nalazimo u kalendaru, jer je nebo veće od naših kalendara. Za nas kršćane, sveci, koje slavimo na današnji dan, jesu oni koji su postigli cilj svog zemaljskog življenja: vječno sjedinjenje s Bogom, tj. vječnu sreću", naveo je Ljubos.
Zbog svega navedenog, danas nije svetkovina samo nekih svetaca, izabranih po nekim posebnim kriterijima i prosudbama. Ljubos ističe da je ovo svetkovina svih dragih pokojnika, rođaka, prijatelja, roditelja i poznanika za koje vjeruju da se sada nalaze kod dobrog Boga zajedno sa svim poznatim i velikim svecima poput Blažene Djevice Marije, svetih Ante, Franje, Nikole Tavelića i drugih.
"Slavimo svetkovinu Svih svetih da ne mislimo kako je Božji poziv na svetost upućen samo nekim odabranim. Bog voli svakog čovjeka i zato svima upućuje svoj poziv da žive tako da naposljetku dođu do blaženstva u vječnom životu. Govoreći o svetosti, često se misli da treba učiniti nešto veliko, posebno, nešto izvanredno, kako bi se postalo svet. I razmišljajući šta bi nešto posebno svako od nas mogao učiniti, dođemo u napast da zaboravimo na one naoko sitne stvari u svakodnevno životu, npr. posao, malo pažnje prema voljenim osobama ili prema nekom koji traži pomoć, na školske i porodične, obaveze, razgovor ili posjetu prijatelju… Dakle, sve one naizgled nevažne sitnice koje očekuje svako od nas. A naš je život ipak sastavljen ponajviše od tih sitnica i upravo o njima treba voditi računa", kaže Ljubos.
Smatra da ne treba maštati o nekakvim velikim djelima, ne treba maštati o nekoj budućnosti i sanjati samo onaj drugi svijet. Ne treba previše bježati i povlačiti se od ovoga lošeg svijeta, povlačiti se pred onim što ovdje na zemlji događa i zatvarati oči pred stvarnošću koja je tu pred nama.
"Ipak, mi u tom svijetu živimo i on je naš. Kakav god da je ovaj svijet, ovo društvo je naše i valja nam se pobrinuti za njega. Uostalom, porodica, zajednica, društvo, naša domovina, svijet – bit će onakvi kakvima ih mi učinimo. Mislim da upravo to možemo i vidjeti kod svetaca koje slavimo. Bili se i te kako okrenuti ovom svijetu, svom vremenu i preko njega dostigli sreću, blaženstvo na drugom svijetu. Međutim, mi smo ljudi često skloni svece, koji su vremenski daleko od nas, još više udaljiti od nas samih govoreći o njima kao o mitovima kako bi sami sebe uvjerili da mi nismo tu da budemo sveti. To je ipak za nekoga drugoga, ne za nas. Ti su sveci živjeli sasvim normalnim životom kao što je i naš život", naglasio je Ljubos.
Svetkovina Svi sveti se obilježava od 14. stoljeća, ali je tek 835. godine papa Grgur IV odredio da se u cijeloj Katoličkoj crkvi obilježava ta svetkovina u spomen na sve svete mučenike.
Današnja svetkovina, unatoč svemu, kako kaže Ljubos, ima smisla jer je to svetkovina nade. To je nada koja daje smisao i vrijednost sadašnjem životu. To je nada u život, u potpunu sreću. To je nada koja potiče na vjernost prema Bogu i povjerenje prema čovjeku. Ta vjernost i povjerenje na koncu dovodi čovjeka do vječne sreće.