Uloga Austrije u kampu Lipa, hrvatska zona bez vladavine prava i 18 stranica istine o vanjskoj politici EU
Naime, od samog početka, objekat je imao namjeru služiti kao pritvorska jedinica, međutim tada je bilo nepoznato ko stoji iza gradnje i ko je zapravo finansijer.
Objekat je od tada više puta bio tema u Austriji, a sve nakon što je obznanjeno da se iza gradnje krije ICMPD blizak austrijskoj vladajućoj Pučkoj stranci.
ICMPD je u prvoj reakciji odbacio optužbe, ali je pod pritiskom objelodanjenih dokaza naposljetku morao priznati da stoji iza spornog objekta.
Priča oko zatvorske jedinica u kampu "Lipa" vrhunac je doživjela tužbom ICMPD-a protiv SOS Balkanroute i njenog predsjednika Petra Rosandića.
Iako je ICMPD pred bečkim Trgovačkim sudom tražio odštetu tvrdeći da je SOS Balkanroute u javnost plasirao lažne informacije i naštetio ugledu njihove organizacije, bečki Trgovački sud je na osnovi priloženih dokaza, iskaza Rosandića i nadležnih dužnosnika ICMPD, odlučio upravo obratno: Rosandić i SOS Balkanroute su oslobođeni optužbi, a u detaljnoj, 18 stranica dugoj presudi Trgovački sud je obrazložio zašto je odlučio u korist civilnog društva, a ne institucije čije djelovanje financira austrijski MUP i 20 članica EU.
ICMPD na sudu nije uspio pokazati niti građevinsku dozvolu, niti pravnu osnovu za zadržavanje migranata.
Shodno zaključcima Bečkog trgovačkog suda, izjava Rosandića da je kod zatvora u Lipi riječ o "austrijskom Guantanamu" je legitimna jer je bazirana na činjenicama, a osim utvrđenim činjenicama pokrivena je Europskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodom govora.
Dakle, iz presude bečkog suda vidljivo je da je Austrija je s 1,1 miliona eura novca tamošnjih poreznih obveznika finansirala izgradnju kampa "Lipa", a sama zatvorska jedinica plaćena je iz predpristupnih fondova EU.
"Bosna kao zona za deportacije"
"Austrija forsira da se od balkanskih država napravi tampon zona. Tužitelj je izgradio zatvor za deportacije i savjetuje države u pogledu vraćanja migranata u zemlje porijekla", tvrdnje su SOS Balkanroute direktora koje je i sam sud također potvrdio i ponovio.
Nadalje, navodi se kako objekat u kampu "Lipa" nikada nije dobio dozvolu za izgradnju.
"Tužitelj je, pod vodećim utjecajem Austrije i na želju ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine (op. a. tada Selmo Cikotić), sagradio zatvorsku jedinicu u kampu Lipa, koja nema građevinsku dozvolu, ni pravne osnove za dulja zadržavanja, bez uključivanja u proces kantonalne vlade i protiv volje sadašnjeg ministra za ljudska prava BiH Sevlida Hurtića", konstatacija je bečkog suda.
Iako je oslobađajuća presuda za Rosandića i SOS Balkanroute izrečena još u julu, pismena presuda donijela je niz konstatacija i znatno detaljnije obrazložila zašto je tužba ICMPD-a odbačena.
Konstantovano je da je državna granica BiH i Hrvatske - u odnosu prema migrantima - zona bez vladavine prava.
Uz Rosandića je stalo više od 50 austrijskih organizacija poput Caritasa Austrije. Uz to, proces su pratili promatrači "Amnesty International", a Rosandić je i danas još stavljen na popis internacionalno ugroženih branitelja ljudskih prava.
"Cilj tužitelja je bio da nas ušutka, da sakrije dotad javnu raspravu o bacanju novca poreznih obveznika na sulude i ilegalne projekte u BiH u sudnici. No, to im nije uspjelo jer smo srećom uspjeli mobilizirati velik dio austrijskog civilnog društva, baš kao što smo uspjeli dokazati da smo u pravu. Dok smo mi priložili silne dokumente, izjave i video isječke, tužitelj nije uspio priložiti ni građevinsku dozvolu, niti pokazati pravnu osnovu za zadržavanje ljudi. Zatvor u Lipi je ilegalan, a Lipa sramota cjelokupne EU politike u BiH, posebice Austrije kao vodeće neokolonijalne sile u toj zemlji", kaže Rosandić.
Za svoj angažman oko zaustavljanja ilegalnog projekta Rosandić će u bečkoj gradskoj vijećnici 20. novembra dobiti uglednu "Ferdinand-Berger"- nagradu nazvanu po bivšem logorašu u koncentracijskim logorima i borcem za ljudska prava, koju dodjeluje Dokumentacijski arhiv austrijskog otpora (DÖW).
