Uplakani sanjaju o toplom domu i obroku: Veliki broj djece u BiH u krevet liježu gladna
Majke i očevi trude se da zarade koju marku, ali s obzirom na tešku ekonomsku situaciju u našoj državi, nerijetko oni i njihova djeca idu u krevet praznog stomaka. Umjesto osmijeha, na licima ove djece vidite duboku tugu u suznim očima.
Udruženje za socijalno ugroženu djecu Smješak pomaže ovoj kategoriji djece i svojim donacijama trude se da izazovu barem jedan osmijeh na njihovim licima. Predsjednica udruženja Jasminka Turkić-Iković ističe da je veoma teško, jer se na terenu susreću s različitim slučajevima.
"Jednom smo zatekli curicu koja bere žaru iza kuće. Upitali smo je šta radi, a ona je rekla kako bere žaru da i njena mama napravila zeljanik. Kada nas je ugledala njena majka počela me je grliti i ljubiti kazavši kako smo odabrali pravi čas da dođemo jer su ostali bez hrane. Jedva sam uspjela zadržati suze. Djeca su se igrala oko mene i ljubila me. Bilo je baš teško", kazala nam je Turkić-Iković.
Ova djeca nemaju velike želje. Samo žele topli dom, hranu i mogućnost školovanja. Tek osnovno da bi mogli biti poput drugih i družiti se sa svojim vršnjacima. Žive u nehumanim uvjetima, bez grijanja, struje, u malim sobama. Dosta djece je bolesno, a o njima brinu majke koje također imaju zdravstvenih problema, ili nane i djedovi jer nemaju roditelja. Turkić-Iković ističe kako su ta djeca preskromna.
"Puno je takvih situacija. Jednom prilikom smo zatekli porodicu na okupu za trpezom, a na tanjirima ispred njih serviran je bio pire krompir s kašičicom pavlake. Pretužno je vidjeti bilo koje dijete da nema ono osnovno, odnosno hranu", rekla je.
Ni njoj, ni volonterima ne bude jednostavno gledati to sve. Ali tegobni osjećaj malo se umanji kada znaju da su barem za jedan mjesec osigurali da ta porodica ima hranu. Volonteri ovog udruženja posjetili su i izbjeglice u Srbiji. Među njima ima mnogo djece i beba koje ne znaju za drugačiji život osim pješačenja po nepristupačnim dijelovima Balkana, plutanja u čamcima preko mora do obale, smrzavanja na kiši i hladnoći, suza i neimaštine.
"Šta reći kada ugledate ljude kako izlaze iz šatora, promrzli i gladni, i idu ka vama da bi dobili paket. U razgovoru s našim volonterima rekli su da su im sada veoma potrebne deke i prekrivači, te topla odjeća. U narednim danima prikupljat ćemo pomoć za izbjeglice, a naši volonteri će biti raspoređeni po tržnim centrima Konzum", rekla je zahvalivši se Konzumu koji im uvijek ljubazno izađe ususret i dozvoli volonterima da prikupljaju pomoć za ugrožene ljude.
Na fotografijama iz regije vidi se da im je potrebna i obuća koja ne prokišnjava i koja je dovoljno duboka da u nju ne ulazi blato. Potrebna je i topla odjeća za malu djecu i bebe.
Bilo da su izbjeglice ili ne, djeca zaslužuju da imaju osnovne uvjete za život, da budu na sigurnom, u toplom domu i da imaju hranu, sve ono što prema podacima UNDP-a nema 80 posto djece romske nacionalnosti u našoj zemlji. Kada se siromaštvo djece procjenjuje na osnovu prihoda, stambenih uslova, te lišenosti zdravstvene njege i obrazovanja više od polovine djece koja žive u BiH je izloženo višestrukim dimenzijama siromaštva.
Država je zakazala kada su u pitanju najmlađi na kojima svijet ostaje i potrebno je da se uloži više napora i truda kako bi ovi mališani imali normalno djetinjstvo i u budućnost gledali s osmijehom, a ne očima punih suza.
