Ususret neizvjesnim izborima u BiH: Vlast rasklimana, opozicija rasijana

Ostavkom na poziciju ministra sigurnosti čelnik SBB-a Fahrudin Radončić zadao je novu glavobolju svom koalicionom partneru SDA. Generalno, odnos SDA i SBB-a uprkos izjavama lidera tih stranaka da se slažu i poštuju dogovore, u velikoj mjeri je poljuljan. To se reflektovalo i na federalnom nivou gdje je SBB javno podržao zahtjev za smjenu Vlade i bez obzira na apsurdnost takvog zahtjeva to pokazuje intenciju kretanja SBB-a. Kao i krajem prošlog mandata, SBB se postepeno izvlači iz koalicije i u javnosti sve više igra ulogu kritičara. Pravo je pitanje kako će se ti odnosi reflektovati naprimjer u Kantonu Sarajevo gdje bez SBB-a nema ni vlasti za SDA.

Izvjesno je da će pravi projekti i oni zadaci zbog kojih vlast i postoji čekati neke mirnije vode. Evidentno je da nužna koalicija SDA uz SBB i DF, SNSD i HDZ ne mogu ništa značajno napraviti kada je riječ o državnom nivou. Tačnije, možda bi i mogli da ih ne opterećuju brojne afere, uslovljavanja i ranija neriješena pitanja.

HDZ također ne pokazuje znakove sigurnog djelovanja te se drže dobro isprobanog recepta uslovljavanja, uz napomenu da gotovo da i nemaju opozicije u svom biračkom tijelu. SNSD, iako kontroliše vlast u entitetu Republika Srpska, na državnom niovu provodi samo politiku blokada, a na ruku im ide gotovo nepostojeća opozicija u tom entitetu.

Vukanovićeve metafore

Mićić veći neprijatelj od Dodika: Bijeljinski SDS poručio da "nema predaje trona"

S druge strane, ni opozicija nije naročito optimistična, barem to ne pokazuje u svom javnom djelovanju. Određeni nivo saradnje tek donekle pokušavaju prikazati NiP, Naša stranka, SDP i NBL, uz podršku nezavisnog kluba u Skupštini Kantona Sarajevo. Međutim, da će svaka stranka za sebe voditi svoju kampanju i da će međusobno jedni drugima "otimati" birače vidljivo je iz protesta u Sarajevu prije nekoliko dana. Naizgled jedinstvena opozicija već dan nakon protesta se posvađala i ispalila strelice netrpeljivosti prema opozicionim konkurentima. Tako se sarajevska opozicija razočarala u Mirsada Hadžikadića i Platformu za progres, odnosno njegovu percepciju odnosa prema protestima. Jasno je kako se izbori budu pridržavali da će opozicione netrpeljivosti, kao i kod stranaka na vlasti, sve više rasti.