Prošle su 22 godine od stravičnog zločina iz proteklog rata, kada je u kući Mehe Aljića u višegradskom naselju Bikavac spaljeno više od 70 civila.
Najmlađa žrtva imala je godinu dana i izgorjela je u majčinom zagrljaju. Članovi porodica žrtava žive lomače danas na ostacima kuće položili cvijeće, odajući počast žrtvama čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
Među njima je bio i Esad Tufekčić, koji je na Bikavcu, pored ostalih, izgubio suprugu i dvoje djece od godinu i po i četiri godine.
„Do danas savjest nije proradila onima koji znaju gdje se nalaze te masovne grobnice da bi se to otkrilo. Poručio bih Sudu u Strazburu da je ono što govore o ljudskim pravima jedna obična nula. Veća su prava dali zločincima koji su sve ovo isplanirali i uradili, pa su čak smanjili sebi kazne na minimum i da se po njihovim zakonima sudi i da imaju veća prava nego žrtve. Mirno posmatraju nestanak Palestine, isto tako su posmatrali nestanak muslimana na ovom prostoru“, kazao je.
Predsjednica udruženja "Žena žrtva rata" Bakira Hasečić je kazala da "smo shvatili da moramo podnijeti apelaciju Ustavnom sudu BiH da bi neko progovorio. Tražićemo da oni koji su naredili, a to je krizni štab Općine Višegrad, Mladić, Karadžić i ostali, kažu gdje su kosti iz živih lomača Pionirske i Bikavca“.
Preživjeli Suljo Fejzić prisjetio se tih zastrašajućih momenata.
"Ovdje su stradala djeca, žene, majke, sestre, dede ... svi su oni stradali samo zato što nisu pripadali onom i onakvom narodu koji je počinio ova zlodjela, odnosno pojedinci iz tog naroda koji su počinili ta zlodjela. Ja sam u trenutku kada je Zehra uspjela da se izbavi ovim putem spasa bio ranjen u Međeđi. Igrom slučaja sjedio sam i previjao se sa našom Zehrom. mislim da nije bilo očiju, da nije bilo duše koja nije zaplakala tad nad tim prizorom. Ta žena koja je pobjegla iz plamena je bila samo simbol onoga šta su naši ljudi, naše žene i djeca preživjeli tog dana“, kaže Fazlić, prenosi Anadolu Agency (AA).
