INTERVJU / Vajzović: Ako je to pravo i jednakopravnost, onda ćemo imati kanale na tri jezika
Predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Šefik Džaferović kazao je kako misli da državni Parlament neće naći rješenje za problem finansiranja javnog RTV sistema BiH, te pozvao Odbor Sistema da sam uredi način naplate RTV takse. Zašto postoje tolika neslaganja u vezi sa izmjenama i dopunama Zakona o javnom RTV sistemu BiH?
Ne vidim ništa sporno u izjavi gospodina Džaferovića. Parlament nema ni obavezu, čak niti zakonski osnov da se bavi iznalaženjem rješenja za finansiranje javnih emitera i načina prikupljanja RTV takse. To je u opisu posla Odbora Sistema koji uza se ima i Vijeće RAK-a, kao i upravljačke i uređivačke strukture unutar zasebnih servisa. No, kako svoj posao nisu na vrijeme uradili oni koji su to morali, kad je došlo "minut do 12" jer ugovor o naplati takse ističe 26. aprila, loptica je prebačena Parlamentu uz dva zahtjeva: da se ugovor o naplati produži za šest mjeseci i da se izglasa visina naknade za taksu od 7,5 KM.
Što se pak tiče izmjena i dopuna Zakona o javnom RTV sistemu, jasno je svima koliko je kontroverzi i u samome pristupu i u željama, rekla bih, prije svega političkih subjekata, a ne etničkih zajednica kako se zvanično nastoji prikazati. Iz tih je razloga logična i suprotstavljenost stavova u kojima, praktično, svako vuče vodu na svoj mlin. Zašto je to tako, onim upućenijima ne treba objašnjavati jer je to stara priča koja se odavno ili u intervalima prečesto reprizira, dok onima koji dosad još uvijek nisu razumjeli neke stvari, teško da se ovom prilikom može kratko i jasno odgovoriti. U svakom slučaju, umjesto da se što prije, a trebalo je odavno, pristupi ozbiljnoj reformi javnih emitera u interesu javnosti, da mediji građane kvalitetno i blagovremeno informišu, obrazuju, zabavljaju i služe pritom kao čuvari demokracije – različiti politički moćnici nastoje, praktično, javne emitere privatizirati, staviti ih pod vlastitu kontrolu, u funkciju stranačkih interesa. I u tome se onda, naravno, ne mogu dogovoriti. Suština je, dakle, da se sve vrti oko novca i jačanja političke moći putem medija.
Zastupnici su u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, dakle, otvoreno pozivali građane BiH da ne plaćaju RTV taksu. Smatrate li da su takvi njihovi pozivi opravdani?
Da, to se desilo. Neki su zastupnici javno priznavali da ne plaćaju RTV taksu i zaklinjali se da to ni ubuduće neće činiti. No, ne mislim da je bitno kako ja ili neko drugi na to gleda, jer su, osim priznanja, sami davali i obrazloženja. Oni iz HDZ-a zamjeraju što još uvijek nije uspostavljen kanal na hrvatskome jeziku, dok oni iz SDS-a prigovaraju što je RTRS kanal pod isključivom kontrolom Milorada Dodika i njegovog SNSD-a. To naravno nije dobro, nije prihvatljivo – ni to neplaćanje, ni to pozivanje na navodnu diskriminaciju koja bi prouzročila diskriminaciju drugih jer samo bi Hrvati u BiH imali zaseban kanal na svome jeziku, ni to stranačko uzurpiranje javnoga dobra, kao što je očito slučaj u RS-u.
Zastupnici HDZ BiH ističu da Hrvati ne trebaju plaćati RTV taksu jer postojeće javne servise ne doživljavaju kao svoje. Smatrate li da su javni servisi, konkretno BHRT i RTV FBiH, produkcijski kanali samo Bošnjaka?
Naravno da ne. Garancija su za to, ako hoćete, i upravljačke strukture i ostali kadrovi – sve je po tzv. nacionalnom ključu. I da budem posve otvorena: naši JRTV servisi etnički nisu ničiji, ali ni, građanski gledano, bogme nisu svačiji (svih nas), mada je jasno da oni trebaju državi, društvu, građanima. I to stabilni, jaki, korporativno organizirani, informativni, neovisni, objektivni, nepristrasni, sadržajni. Mi to, dakako, ni izbliza nemamo. Ovakvi kakvi su sada, teško da su ikome odveć potrebni - neopremljeni su i siromašni (naročito BHRT i FTV), neprofesionalni (istraživački površni, mnogi novinari su polupismeni), u informiranju neblagovremeni (uglavnom povazdan skidaju "bajate" informacije sa portala), neobjektivni (najčešće aktuelnim političkim elitama odani), senzacionalistički (ništa pozitivno ne prate, dok negativno čak domišljaju, dorađuju, kleveću, nerijetko opetovano preslažu iste nepotkrijepljene ili aproksimativne priče u "žestokim" emisijama tipa "60 minuta") i pritom još međusobno konkurentski programski neusaglašeni. Stanje je općenito zabrinjavajuće, a mi se kao zalažemo za slobodu medija i slobodu govora. Mislim zato da naši javni servisi ne pripadaju ni jednoj etničkoj skupini, ni jednome narodu (kao što se ponekad hoće predstaviti) već su odavno u službi politike (u pravilu one koja je na vlasti), a po definiciji bi kao javni servisi morali biti prije svega neovisni i nepristrasni. Kako? Teško, jer kod nas je pridjev "neovisan" odavno semantički obezvrijeđen: džaba se neko takvim zvanično imenuje - neovisno pravosuđe, neovisna agencija za borbu protiv korupcije, neovisni RAK, neovisni odbori za nadzor policijskih komesara i tako redom – sve neovisno, a sve upravljaju i kadrove postavljaju, međusobno se rastaljujući, politički lideri na vlasti.
Kakvo je Vaše mišljenje u vezi sa trećim javnim produkcijskim kanalom na hrvatskom jeziku?
O tome sam odavno svoje mišljenje kazala – pisala i govorila u medijima, govorila u ekspertizi na Ustavnom sudu BiH i ne bih to ponavljala. Mišljenje sam, doduše, u međuvremenu možda donekle korigirala, ne u smislu opravdanosti javnog servisa na hrvatskome ili bilo kojem drugom jeziku, već u pogledu nužnosti hitne reforme javnih emitera, podizanja kvaliteta njihovoga rada i odgovornosti za javnu riječ što, kao ni ljudska prava, nikad ne može podrazumijevati neograničene slobode jer su granica uvijek dodir sa tuđim ljudskim pravima i slobodama.
Postoje li zbilja šanse da se u dogledno vrijeme uvede produkcijski kanal na hrvatskom jeziku i šta bi to značilo za BiH?
Sve je moguće ako se s time svi složimo, ako se dogovorimo da tako bude. Ja, doduše, ne vidim objektivno opravdanje da se to desi, barem ne u informativnom ili kulturološkom zadovoljavanju potreba jednoga naroda jer vrlo su upitni i labavi argumenti koji se u pogledu toga zahtjeva iznose, a za državu bi to značilo ono što bude stvarna motiviranost insistiranja na "trećem kanalu": ako je to pravo i jednakopravnost, onda ćemo imati kanale na tri jezika (opet nam kvare posao oni Ostali koji čak ni svoj jezik nemaju); ako je pak taj kanal put ka trećem entitetu, onda ćemo imati i to – sve zavisi šta se time želi postići i na šta smo svi spremni pristati.
Mislite li da bi se trebao odrediti bolji model za naplatu RTV takse s obzirom na to da mnogi građani koji su korisnici fiksne telefonije koriste usluge kablovskih operatera?
Moralo bi se zasigurno smisliti nešto efikasnije, no i to je pitanje usko vezano za ukupnu reformu javnih emitera. Loš je pristup da se bavimo simptomima kao posljedicom umjesto da otklanjamo uzroke.
Jeste li upućeni u nagađanja da bi se RTV taksa mogla naplaćivati putem računa za električnu energiju?
Ne, ne znam o tome ništa – to su modaliteti o kojima, rekla sam na početku, treba brinuti Odbor Sistema, za to su plaćeni. Nažalost, očito u nas škripi na sve strane. Digitalizacija se gotovo i ne spominje, a rok (krajnji, prethodno odavno prolongirani) samo što nije iscurio. Žalimo se na besparicu, a tu su novci koji bi puno toga riješili - isto kao i u slučaju kontrole bh. neba. Mi smo majstori da trošimo i ono što nemamo silno se zadužujući, a da istovremeno ne zaradimo tamo gdje nam se dobit obilato sama po sebi nudi. Još 2009. godine kada je urađena i usvojena Strategija prelaska sa analogne na digitalnu zemaljsku radiodifuziju, govorilo se o više od 60 miliona KM prihoda od digitalne dividende, razvoja sektora komunikacija i industrije, jačanju JRTVS BiH, a ipak su nas odgovorni doveli u vrlo nezgodnu situaciju da vjerovatno nećemo biti u stanju do 17. juna 2015. izvršiti ratifikovanu međunarodnu obavezu prelaska na digitalnu radiodifuziju.
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
