Do trenutka kada je Komisija posljednji put zasjedala pristiglo je 40 zahtjeva, a zastupnici su nastavili podnositi zahtjeve, tako da ih sada ima više od 50 i to samo u Zastupničkom domu, ne računajući Dom naroda.
Iako je jedan od zahtjeva u februarskim protestima bio da se ukine ovo pravo na nivou cijele Federacije, tek pojedini kantoni su donijeli takvu odluku, a Zakon o plaćama i naknadama u organima vlasti FBiH nije izmijenjen, iako su iz gotovo svih političkih stranaka deklarativno takvo što podržavali.
Pismeni zahtjevi Komisiji
Dakle, ministri, zastupnici, delegati i brojni drugi i dalje uživaju ovo pravo. U Administrativnoj komisiji su nam kazali da u ovom trenutku ne mogu dati podatke o tome ko je sve tražio da koristi ovo pravo, dok ne bude zasjedala Komisija i dok ne donese odluku o tome ko će primati, a ko ne plaću u narednih godinu dana.
"Svi zastupnici koji nisi prošli u ovaj saziv Parlamenta, ili koji se nisu vratili na prijašnja radna mjesta, odnosno svi oni koji po bilo kojem osnovu mogu ostvarivati ovo pravo, su bili dužni u Parlament dostaviti pismene zahtjeve. To se ogleda u davanju izjave o tome imaju li mogućnost povratka na staro radno mjesto prije Parlamenta, a ako nemaju onda podnesu zahtjev za 'bijeli hljeb'", objašnjava za klix.ba Omer Vatrić, bivši član Administrativne komisije.
Jasmin Duvnjak, zastupnik iz prošlog saziva Federalnog parlamenta, odbio je koristiti ovo pravo, iako je mogao. Nema radno mjesto na koje će se vratiti. On je izabran u Skupštinu Zeničko-dobojskog kantona, ali tamo ne može biti profesionalni zastupnik, jer propisi tog kantona to ne dovoljavaju.
"Ovo pravo se ne aktivira po automatizmu, već oni koji ga žele koristiti pismeno o tome obavijeste Komisiju, a ona onda to razmatra. Međutim, koliko mi je poznato, nikada nije odbijen niko ko je to tražio", kaže Duvnjak za Klix.ba.
U oba doma ukupno je 156 zastupnika, odnosno delegata. Broj od više od 50 onih koji će koristiti ovo pravo je svakako prevelik, pogotovo ako se ima na umu da je jedan broj njih iz prošlog saziva otišao u penziju, jedan broj obnovio mandat, a neki su izabrani u druge parlamente...
"Ako sve ove odbijemo, onda se može reći da je znatan broj onih koji su imali pravo i tražili da ostvare to pravo", kaže Duvnjak.
Možda bi bilo razumno da zastupnici i svi ostali koji u skladu sa Zakonom mogu koristiti ovo pravo,to pravo koriste do nekih tri mjeseca dok se eventualno ne snađu za posao, ako ga već nemaju, te da dobijaju prosječne plaće. Međutim, sporno je to što oni imaju pravo na plaću godinu dana i to u iznosu koji je funkcioner imao u trenutku prestanka mandata. Dakle, pojedini i po nekoliko hiljada maraka.
Naknada 12 mjeseci za nerad
"Meni su tu najsporniji oni koji imaju mogućnost da se vrate na svoje radno mjesto, ali to ne čine, nego primaju 'bijeli hljeb' iz budžeta i paralelno negdje honorarno rade, ili čak po ugovoru o djelu na svom starom radnom mjestu. Ima kolega koji se stvarno nisu snašli i kojima je to i potrebno. No, moramo čekati da saznamo zvaničan broj zastupnika koji koriste ovo pravo i ko su oni. Ako je to zaista više od 50, kako kažete, samo u zastupničkom domu, onda je to previše. To znači da samo nekoliko njih koji su mogli, nisu tražili 'bijeli hljeb'", kaže Duvnjak.
Naš sagovornik podsjeća da je i ranije, prije nekoliko godina, tražio ukidanje paušala te da su ga pojedini kolege "ismijavali i ponižavali zbog toga".
"Nije tu u pitanju nikakva lažna skromnost, ali u vremenima kada ovako živimo, kada su još žive slike protesta iz februara, jednostavno nije uredu uzimati plaće za nerad. Nikome ja ne morališem, nikoga ne pozivam da se odrekne svog prava, ovaj moj gest je gest prinicipijelne naravi i ne želim primati naknadu koja je naknada za ležanje za 12 mjeseci nerada", objašnjava Duvnjak.
Sjetit ćete se, nakon protesta u februaru obećanja o ukidanju privilegija političarima su pljuštala sa svih strana. I tada smo upozoravali da je nužno izmijeniti Zakon u ovom pogledu.
