Stravičan prizor ruševine kuće Adema Omeragića, u kojoj se zločin desio, i danas je bio mjesto polaganja cvijeća članova porodica višegradskih žrtava, njihovih prijatelja, kao i predstavnika organizacija i udruženja.
Predsjednica Udruženja "Žena-žrtva rata" Sarajevo Bakira Hasečić je, u izjavi za agenciju Anadolija, kazala da je ovaj stravični zločin preživjelo osam civila, a da je najmlađa žrtva bila beba od dva dana koja nije uspjela ni ime dobiti, a najstarija spaljena žrtva je imala 79 godina.
Prema njenim riječima, uz prisustvo oko 100 članova porodica višegradskih žrtava i njihovih prijatelja klanjana je džuma-namaza, učene dove i Ja-sin ispred Careve džamije u Višegradu, a nakon toga je formirana kolona koja je otišla do ruševine kuće Adema Omeragića u kojoj se dogodio zločin.
Ona je dodala da ove godine imaju jedan novitet, a to je da su dobili donaciju za obnovu kuće Adema Omeragića.
"Od Ministarstva za izbjegla i raseljena lica dobili smo prvu donaciju za obnovu kuće. Ovih dana će se započeti obnova kuće čiji će podrum u kojem su izgorjeli naši srodnici i sugrađani biti jedno spomen-obilježje, jedna soba gdje ćemo svake godine dok postoji Višegrad, jedna žrtva, jedan srodnik, obilježavati najveće stratište, najveći zločin koji se desio poslije Drugog svjetskog rata", kazala je Hasečić.
Ona je dodala da su, pored organizacije Višegrad '92 i Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995, ove godine prvi put došli i predstavnici OHR-a.
Srpske snage su 14. juna 1992. zarobile, a potom na živoj lomači zapalile preko 70 bošnjačke djece, žena, starih i iznemoglih osoba.
Slična lomača dogodila se i u višegradskom naselju Bikavac, gdje su srpske snage u kući Mehe Aljića 27. juna 1992. godine, također zarobile i spalile više od 70 Bošnjaka. Svjedoci ove lomače su na sudu svjedočili kako su srpski vojnici najprije strpali civile u kuću, potom kamenjem razbili prozore, a onda bacili granate u kuću.
Mještane, od kojih su mnogi bili žene, djeca i starci, zapalili su na najsvirepiji način. Jedan od svjedoka zločina, čiji identitet je zaštićen, rekao je tokom svjedočenja u Haškom tribunalu u procesu protiv optuženih: "Ljudi su izgorjeli živi u toj kući, svi su plakali. Jednostavno ne mogu opisati što sam tada čuo."