Vlast ili opozicija - svejedno je: Odnos prema ratnim zločincima u RS-u je isti
Inzko je, iako na pragu odlaska s pozicije visokog predstavnika, tek posljednjih pola godine počeo aktivnije i direktnije naglašavati kočničare reformi, napretka i razvoja. Počeo je davati rokove i ultimatume, a u fokusu je odnos prema prošlosti.
Prvo je direktno prozivao Milorada Dodika zbog ploče s imenom Radovana Karadžića na studentskom domu na Palama, a sada je dao rok za poništavanje odluke o odlikovanju ratnih zločinaca u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Jednoglasno su zbog tog poziva stigle osude i vlasti i opozicije u RS-u.
Niko od političkih zvaničnika iz tog entiteta nema dvojbu u odbrani postupka RS-a - službenog veličanja ratnih zločinaca. Inzku zamjeraju da je zakasnio, da se bavi nebitnim pitanjima i da treba što prije otići. A kako se suočiti s prošlosti kada u pola države ni vlast ni opozicija ne vide problem u slavljenju zločinaca zbog kojih je počinjen genocid, zbog kojih su hiljade raseljenih, zlostavljanih, mučenih...
Reakcije iz RS-a na Inzkov ultimatum bi možda bile i stidljivije da nije jednog detalja u pismu, koji je poslužio kao okidač za jedinstvenu osudu njegovog poziva da se ratnim zločincima oduzmu odlikovanja.
Kolektivna odgovornost naroda definitivno nije pravi termin koji je Inzko trebao upotrijebiti. Ratne zločine su počinili pojedinci, vojska i institucije koje su te osobe predstavljale. U ovako osjetljivom pitanju svako generaliziranje je štetno i izaziva reakcije kakve Inzku stižu nakon njegovog pisma.
Sada je fokus cijelog čina o neophodnosti oduzimanja odlikovanja ratnim zločincima otišao na tu jednu rečenicu, koju političari i pozicije i opozicije vješto koriste u cilju demoniziranja uloge visokog predstavnika.
Zašto se na kraju piste nalazila betonska konstrukcija u koju je udario južnokorejski avion?
