Vođa ukrajinskih separatista Igor Girkin se 1992. slikao u Višegradu očišćenom od Bošnjaka
Iako je do sada postojala sumnja da li je Girkin zaista ratovao u našoj zemlji, fotografija do koje je došao Klix.ba to ovaj put definitivno potvrđuje.
Girkin i Inđić
Prema našim izvorima, fotografija je snimljena u Višegradu 1992. godine, a Girkin se tom prilikom fotografirao sa još jednim ruskim plaćenikom i Bobanom Inđićem, komandirom Interventne čete iz Višegrada, kojeg višegradski Bošnjaci pamte po mnogim zločinima.
Iako je učestvovao u brojnim zločinima u istočnoj Bosni, a često se spominje i u kontekstu otmice Bošnjaka iz voza u Štrpcima, zajedno sa Milanom Lukićem, Inđić se i dalje nalazi se na slobodi.
U vrijeme kada se Girkin fotografisao u Višegradu u tom gradu je trajala kampanja užasnih masovnih zločina poput živih lomača i masovnih silovanja, odnosno genocida u kojem je stradalo 3.000 Bošnjaka.
Penzionisani major Armije RBiH Aziz Tafro, autor knjige "Ruski i grčki plaćenici u ratu u Bosni i Hercegovini" potvrdio je da je Igor Girgkin, prema informacijama s kojima raspolaže, zaista učestvovao u agresiji na BiH.
Naime, Tafro je u pisanju knjige koristio dokumente koje je dobio iz Moskve od raznih političkih partija i Ministarstva pravde Ruske Federacije te dokumentaciju Haškog tribunala.
"Igor Girkin Strelkov, poznati međunarodni terorist, je u oktobru odnosno novembru 1992. godine došao sa Kozacima u Višegrad, gdje je ratovao kao pripadnik Prvog kozačkog polueskadrona. U to vrijeme u Višegradu su postojale dvije jedinice: Drugi ruski dobrovoljački odred i Prvi kozački polueskadron. Nakon gubitaka i atentata Kozaka na njihovog komandanta, Aleksandra Zagrabova, te jedinice se spajaju i Drugi objedinjeni ruski dobrovoljački odred. Dobili su prekomandu i ratovali na području Prače. Nakon pogibije njihovog komandanta, oni ratuju na području Sarajeva ", izjavio je Tafro.
On smatra da je zapanjujuća šutnja o učešću ruskih i grčih plaćenika u ratu u BiH, ali i o nemjerljivom zlu koji su počinili u BiH, zbog čega se i odlučio za istraživanje te teme.
Na padini ispod Bikavac u Višegradu 2011. godine je podignut spomenik ruskim dobrovoljcima koji su stradali učestvujući u agresiji na našu zemlju. Na spomeniku upisana imena 37 ruskih dobrovoljaca koji su, kako je navedeno, poginuli na ratištima diljem Bosne.
Spomenik su zajedno su otkrili Petar Đokić, ministar rada i boračko invladske zaštite RS, zatim, Ljudmila Bogoslovskaja, majka poginulog ruskog dobrovoljca i Aleksej Aleksandrov, sin dobrovoljca iz Rusije, a sa njima i Boban Inđić, koji se fotografirao sa Girkinom.
Đokić je tom prilikom potvrdio da je "na ratištima prilikom stvaranja Republike Srpske učestvovalo oko 700 ruskih dobrovoljaca" i da "mi smo zauvijek zahvalni velikom činu njihovog požrtvovanja".
Kako je ranije objavio OBN, Girkin je 1998. godine u najpoznatijem ruskom časopisu ekstremne desnice objavio svjedočenje u ratu u BiH, te opisao u svoje učešće u borbama u našoj zemlji krajem januara 1993. godine.
Naš portal je ranije bojavio da je Girkin u svojim tekstovima opisivao gnusne ratne detalje o tome kako su "muslimani dehumanizirali Srbe", ističući kako je došao da se bori protiv "muslimanskih divljaka", jer je osjećao dužnost da bude na strani "svojih pravoslavaca".
Mali čudak
Girkin je autor i hiljada poema - od patriotiskih, preko vojnih, pa do filozofskih. Svi njegovi literarni radovi objavljeni su pod pseudonimom Strelkov.
Podsjetimo, u stravičnoj nesreći koja se prošle sedmice dogodila istočnoj Ukrajini, oko 60 kilometara od granice s Rusijom, srušen je malezijski avion, pri čemu je smrtno stradalo 298 osoba.
"Avion je samo 'skinut' u oblasti Donetsk, sada leži negdje iza rudnika Napredak. Upozorili smo vas – ne letite našim nebom", napisao je Girkin na svom profilu na društvenoj mreži VK, ruskoj verziji Facebooka.
Igor Girkin je rođen 17. decembra 1970. godine, a djetinjstvo je proveo u siromašnom predgrađu Moskve sa svojom majkom.
Bio je pukovnik u ruskoj vojsci, a komšije su ga opisivale kao osobu koja je sa izuzetnim ponosom nosila vojničku uniformu. Neki koji su ga poznavali kao dijete, sjećali su ga se kao "malog čudaka", koji se nije baš najbolje snalazio u komunikaciji sa svojim vršnjacima, što je bio rezultat rasta u disfunkcionalnoj porodici.
